Kako je dobro, srećno, utješno da postoje takve riječi! I nešto tako neshvatljivo, nježno, stvoreno od prirode i duha, razumno i istovremeno i nadrazumno i dječje kao jezik. Njegove ljepote i iznenađenja, zagonetke, prividna vječnost, koji se ne udaljavaju od osjetljivosti, bolesti, opasnosti, kojima je izloženo sve ljudsko - on je za nas, njegove službenike i učenike, jedna od najtajanstvenijih i najdostojanstvenijih pojava na Zemlji.
I, ne samo to da je svaki narod ili svaka kulturna zajednica stvorila jezik koji se slaže sa njihovim porijeklom i istovremeno sa njihovim neizrecivim ciljevima, već i jedan narod uči jezik drugoga, čudeći se, osmjehujući se, pa nikada ne može sasvim u potpunosti da ga razumije! Ne, za svakog pojedinačnog čovjeka jezik je, ukoliko nije u nijemom prošlom vremenu ili u jednoj do kraja mehanizovanoj i time, ponovo, nijemoj stvarnosti, lične svojine. Postoje, za svakog ko je prijemčiv za jezik, dakle za svakog zdravog i nerasparčanog čovjeka, riječi i slogovi, slova i forma, mogućnost sopstvene sintakse, samo njegovog značenja i smisla. Svaki pravi jezik može, svakog nadarenog, na sasvim ličan i jedinstven način doživjeti i osjetiti, i ako o tome ništa ne zna. Kao i muzičari kojima su određeni instrumenti ili određena visina glasa posebno dragi ili osobito nevjerodostojni ili nepouzdani, tako su određeni ljudi, ukoliko uopšte imaju smisao za jezik, skloni određenim riječima i zvukovima, određenim vokalima ili slijedu slova, dok druge radije izbjegavaju, i kad čitalac posebno voli određenog pjesnika, ili prema njemu osjeća otpor, onda mu je jezički ukus i jezički sluh tog pjesnika blizak ili stran. Postoje rečenice koje mogu postojati kod svakog omiljenog pjesnika, i druge koje uopšte mogu biti moguće samo kod jednog jedinog poznatog muzičara jezika.
Za neke od nas riječi su isto što su za slikara boje na paleti. Nebrojeno mnogo ih ima i postaju uvijek nove ili dobre, prave riječi manje su brojne, i ja, u ovih 67 godina, nijesam doživio nastanak ni jedne nove. Ne postoje ni mnogo omiljene boje ako se ne nabroje njihove nijanse i mješavine. Među riječima za svakog govornika postoje omiljene i strane, one koje imaju ili nemaju prednost, postoje svakodnevne, koje se hiljadu puta upotrebljavaju bez straha od njihovog trošenja, i druge, svečanije, koje se mogu mnogo voljeti i koje se govore i pišu samo uz promišljanje i obzirnost, u rijetkim svečanim i odabranim trenucima.
Po mom mišljenju, njima pripada neka osobeno žilava riječ...
To su neke riječi koje sam uvijek volio i rado slušao. Ukoliko se želi raspravljati i razmišljati o njihovom značenju, one u svakom slučaju označavaju nešto lijepo, nešto dobro i poželjno. I, u skladu sa tim osjećam zvuk tih riječi. Nema sumnje, nijesu došle iz rječnika i školskih klupa, nijesu bile izmišljene, izvedene ili kovanice, bile su jedne i sve, potpune, došle su sa neba, ili iz zemlje kao svjetlost sunca ili pogled na cvijeće. Kako je dobro, srećno, uspješno da postoje takve riječi! Živjeti i misliti bez njih bilo bi sparušeno i opustošeno, bilo bi kao život bez hljeba i vina, bez smijeha i muzike.
No, ne želim da ćaskam. Imam nešto prilično određeno da kažem. Najprije, i da bih ostao blizu suštine, pokušavam drugim riječima da izrazim što se danas za mene nalazi u sadržaju i značenju tih riječi... Pod njma podrazumijevam nešto sasvim objektivno, naime samu sveukupnost, bezvremeno postojanje, vječnu muziku svijeta, ono što su drugi nazivali harmonijom sfera i osmjehom Boga. Ta cjelina, beskrajna muzika, ta zvučna i zlatnoblistava vječnost, čista je i savršena sadašnjost, ona ne poznaje vrijeme, istoriju, ništa ranije, ništa kasnije. Život vječno muzicira.
U sadržaju i značenju tih riječi... Koje su bile prolazne (kao i mladost), izvan vremena, ali duboko i vječno dovoljne da ih prizivam još i danas, poslije više od šezdeset godina i ja moram, umornih očiju, da se trudim da ih prizovem, i da ih opišem, osmjehujem im se, oponašam ih.
P.S. Moj skromni doprinos crnogorskoj leksikografiji i kulturi. Posebno naučnoj disciplini koja se bavi odnosima između jezika, kulture i društva - sociolingvistika.
Bonus video:
