KOSMOS ISPOD SAČA

Darko nam treba

Ako postoji prototip pravog Crnogorca u 2016. godini, to je Darko Pajović. Tako nam treba. Takav nam treba! Darko nam treba
133 pregleda 64 komentar(a)
Darko Pajović, Foto: Pozitivna Crna Gora
Darko Pajović, Foto: Pozitivna Crna Gora
Ažurirano: 09.02.2019. 23:17h

Sjećam se jednog predizbornog bilborda na kom su radnici iz nekoliko navrata nalijepili lik Darka Pajovića. Prvo su nalijepili dio na kom je lijevo uvo i trećina obraza, pa nos i dio čela i bradu, a zatim i desno uvo i drugi dio obraza.

Bulevar Josipa Broza Tita, ili bulevar 88 kako ga zovu stari Staroaerodromčani ukrašen je bio ovim đetićem što obećava, što je “usrećivao“ ljude, što su uz njegovo ime lijepili riječ “stručnjak“ ali ovoga puta bez podgoričkog cinizma, već iskreno, vjerujući da se konačno pojavio neko ko može da krene u politiku čist, već izgrađen, sa radnim stažom, da nije junior iz Nikšića što ga odabraše da rukovodi od dvadeset i sedme godine premijerskom stolicom i palicom. Ličio je bulevar na piljaru, izmiješane boje, crvena Voli vas Voli boja i narandžasta Pozitivne.

Žao mi je bilo tad mladog Darka jer je taj bilbord bio ruglo. Kao da mu je neko tad fotošopirao uši, bile su toliko šiljate da je mnogo ljudi mislilo da je to neka zavjera vladajuće partije, fotografa, štampara i ostalih. Izgledalo je da su sve učinili da Darko izgleda tupavo, da sklopi vilice kao da je zaboravio zube u čaši, blago poguren kao da je odabrana probna fotografija prije ozbiljnog fotografisanja. Narandžasta nije bila vedra već boja trulih pomorandži. Bio je čudan Darko, i to je bila u tom trenutku blaga riječ za takav bilbord.

Ali su mu svi vjerovali, naročito mladi ljudi, cure su odjevene u narandžasto na bulevarima dijelile flajere, nasmijane i ne samo zbog dnevnica nasmijane, nego poletne jer je energija bila pozitivna. On je uvijek bio blago zbunjen što je pripisivano njegovoj iskrenosti. Pomalo nezainteresovan za sve, i to je govorilo o njegovoj posvećenosti primarnom poslu, “pomaganje ljudima“. 

Tad je uslijedio govor Svetozara Marovića na tribini DPS-a o Pozitivnoj, kako pozitivna ne može biti pozitivna jer je negativna, a negativno ne može nikad biti pozitivno. Pljeskali su svom guruu mladi i stari depeesovci, radosni što imaju takvog filoSofa koji zna da ga zavuče. Seljačka je to filozofija, dalo se vidjeti čim je klonuo prelazeći spušku kapiju. 

I od bilborda i Svetove filozofije i Darkovog obraza nije ostalo ništa. Svetozar je hapšen, pa lišen para, pa pušten i njegov šef je ipak pokazao da je svemoćni nezamjenljivi šef, ne samo u politici već u svim poslovima. Pokazao je šef Maroviću još nešto, da onog iz Pozitivne što ga je Marović označio kao negativnog može izgurati na nekadašnje Marovićevo mjesto. Pajović postaje glavni ideolog umjesto Svetideologa. Srediće mu frizuru i uši na sledećem predizbornom bilbordu. Skockaće ga da mu fotelja ljepše leži, da ga fotne Azra vjerna. Eto ga naš novi lik koji može izgovoriti nešto poput “Rat za mir“, samo da mu dođe prilika. 

E, sad, neko će reći biće mu i obraz na bilbordu, ali neće jer nema tu ništa. Nakon što je Drago dobro prošao nema onoga Čast i bruka žive dovijek, nema ničeg. Ima samo fotelja i računa, jer narod ne pamti, narod gleda goli interes.

Znaju to dobro, to su proizveli svjesno.

Ako postoji prototip pravog Crnogorca u 2016. godini, to je Darko Pajović. Tako nam treba. Takav nam treba! Darko nam treba.