Prije deset godina, 21. maja, građani Crne Gore, male države-kandidata za članstvo u EU, odlučili su se za nezavisnost. Do tada je 620.000 stanovnika zajedno sa građanima deset puta veće Srbije činilo tzv. patrljak-Jugoslaviju. Sa nezavisnošću je trebalo da dođe i privredno, a time i socijalno uskrsnuće. Decenijske komunističke strukture u državi i društvu trebalo je da budu pretvorene u funkcionalnu demokratiju.
Ali, desilo se drugačije. Pokoja familija pod vođstvom vladajućeg premijera Mila Đukanovića, koji je već četvrt vijeka na čelu ili vlade ili države, ovu su mini-državu bukvalno pretvorili u podaničku. Prošlog oktobra su crnogorski novinari, za tekstove o „nečistoj alijansi“ između politike, privrede i mafije u današnjoj Crnoj Gori dobili nagrade u Norveškoj.
Na primjer, familija Đukanović: Milo je u Italiji, Švajcarskoj i u Njemačkoj uvijek i iznova dovođen u vezu sa ogromnim švercom cigareta u 90-im godinama. Njegovom bratu Acu pripada najbitnija u Crnoj Gori Prva banka, koja ne silazi sa naslovnih strana zbog problematičnih poslovnih praksi i svaki put biva spasavana preko velikodušne državne pomoći. Sestra Ana je advokat, nezaobilazna kako za domaće tako i za strane investitore.
Na primjer, privreda: velika državna preduzeća poput KAP-a, Željezare Nikšić ili rudnika ponekad su bukvalno bacana u ruke privatnim badavadžijama. Rezultat: svi se bore za preživljavanje. Pri mnogim netransparentnim privatizacijama uvijek iznova su se čule optužbe o korupciji, pranju para. Prosječni lični dohodak i danas leži jasno ispod 500 eura mjesečno.
Na primjer, turizam: jadranska obala iz snova i divlja brda mogu bez ikakvih problema da prehrane i više nego jednu državu. Ali, veliki dio obale je prodat, često za fantastične cijene, pre svega ruskim privatnim licima i biznismenima. Hoteli su dopali u ruke problematičnim investitorima, nekada prominentna odmarališta su puno godina zjapila prazna, pa su pretvorena u ruine koje sada, neiskorištene, predstavljaju ekološku sramotu okoline. Obala je prilično zabetonirana i kroz ekcesivnu gradnju uništena.
No, lagano se izgleda situacija i mijenja. U utorak je drugi najbitniji političar u Crnoj Gori, Svetozar Marović, prvi put priznao da je bio na čelu jedne kriminalne organizacije, stvorene za na veliko organizovanu korupciju u visini od najmanje 15 miliona eura. Zato sada mora da provede skoro četiri godine iza rešetaka, a i da vrati pare. Ovaj signal državnog tužilaštva je više nego jasan: vremena, kad je korupcija bila politički pokrivena, su prošla.
Vlada i opozicija se polako približavaju u korist dobrobiti Crne Gore. Jeste da su protekle nedjelje opozicioni poslanici Đukanoviću u parlamentu skandirali „Milo, lopove!“ i jeste da je on parirao pokušaj nasilnog napada sa „Bravo, kreteni!“. Ali, obje strane su se prvi put dogovorile o stvaranju jedne zajedničke vlade. Opozicioni vođa Miodrag Lekić se nada da će na taj način biti prevaziđena „politička i moralna kriza“ zemlje. Parlamentarni izbori, planirani za oktobar, prvi put u istoriji trebalo bi da budu organizovani fer i slobodno, po mišljenju svih u zemlji. Time se ide ka finalnom prodoru u pravcu demokratije.
Bonus video:
