GDJE SMO NAKON 10 GODINA

Svaka pobjeda vlasti je poraz budžeta i svih nas

Ako Crna Gora bude svih nas i imala sve nas, biće i prave, istinske, države Crne Gore
15 komentar(a)
Srđan Milić, Foto: Arhiva Vijesti
Srđan Milić, Foto: Arhiva Vijesti
Ažurirano: 10.02.2019. 03:30h

Socijalistička narodna partija, njeni članovi i simpatizeri na referendumu 21. maja 2006. godine glasali su za istinsku državu Crnu Goru u zajednici sa Srbijom. SNP cijeni sve ljude u Crnoj Gori. Koristim ovu priliku da se još jednom, u svoje i u ime SNP-a, zahvalim svima onima koji su zaokruživanjem NE podržali plemenitu ideju zajednice Srbije i Crne Gore, svima onima koji su tim glasom jasno poručili - NE kriminalu i korupciji, odnosno NE privatnoj državi.

Mi smo svoji na svome u Crnoj Gori i interes građana naše države uvijek nam je bio na prvom mjestu. Nijesmo, niti ćemo, ni kao partija, ni kao pojedinci, polagati bilo kakav test pred onima kojima je Crna Gora u novčaniku i sebičnim ličnim interesima, a najmanje test patriotizma. Oni su svoje rodoljublje prema Crnoj Gori, govorim i o DPS-u i o SDP-u, demonstrirali nedvosmisleno u prethodnih 10 godina otimajući prirodna bogatstva, dovodeći na rub egzistencije najveći broj građana, mijenjajući genetski kod stanovništva i čineći sve da se Crna Gora nikad ne pomiri.

Zato budimo svi iskreni i priznajmo da je Crna Gora danas postala nezavisnija od svojih fabrika i brojnih prirodnih resursa nego prije 2006. godine. Ne možemo i nećemo da prihvatimo da je značajan broj radnika nezavisan od radnih mjesta i plata. Ne možemo i nećemo prećutati da sistem koji je uništio KAP, Željezaru, Obod, Solanu, Dakića, Marka Radovića, Gornji Ibar, Velimira Jakića i mnoge druge fabrike ne može da nas povede u svijetlu budućnost. Ne možemo i nećemo zaboraviti sumornu činjenicu da je Crna Gora od referenduma do danas imala najbrži rast spoljnjeg duga u svojoj istoriji. Ekonomski bilansi su više nego poražavajući. Izvoz debelo zaostaje za uvozom, industrijska proizvodnja je na nizbrdici, a nova radna mjesta misaona imenica. Javni dug je na kraju 2006.  iznosio 38,6 odsto BDP-a, a sada je oko 70 odsto BDP-a. Jasno je da su sve „pobjede“ ekonomske politike aktuelne vlasti u protekloj deceniji za krajnji rezultat imale težak poraz budžeta Crne Gore.

Svjedoci smo da su privilegovani pojedinci u ovoj državi poslije 21. maja 2006.  postali nezavisni od zakona, a kriminal i korupcija, odnosno njihovi glavni nosioci, postali nezavisniji od pravde. Upozorenja da je najveći dio predstavnika vlasti u projekat nezavisnosti ušao, prije svega, motivisan idejom da CG postane njihov lični posjed dobila su svoju potvrdu kada je Tužilaštvo okarakterisalo DPS u Budvi kao organizovanu kriminalnu grupu i naročito kada su ti isti potpisali sporazum o priznavanju krivice za nanošenje više desetina miliona evra štete državnoj imovini, a sve zarad lične koristi.

SNP i njeni članovi, građani koji su glasali na referendumu, mnogo više su dali nego što su dobili od CG. I da budem potpuno jasan - nikad nijesmo ništa ni tražili, jer nam je čast i privilegija da se možemo zvati njenim građanima. A oni koji to ne doživljavaju na ovaj način su znali zašto su ušli u projekat tzv. pitanja o državno-pravnom statusu. Dakle, nije se pravio referendum o nezavisnosti CG, pravio se referendum da pojedinci budu iznad CG i zakona, odnosno da imaju svoj, najljepši u svijetu, privatni posjed.

Činjenica da je CG u protekloj deceniji zabilježila značajan pad prirodnog priraštaja, kao i da je došlo do osjetnog iseljavanja sa sjevera države, govori u prilog ocjeni da današnja CG, nažalost, nije zemlja jednakih šansi za sve njene građane.

Decenija od referenduma je, na spoljnjem planu, iskorišćena da se zada više teških šamara istinskoj CG u vidu priznanja secesije Kosova i Metohije, uvođenja sankcija Rusiji i privođenje, mimo volje većine građana, naše zemlje u predvorje punopravnog članstva u NATO-u.

U navedenom periodu naše društvo opasno je zahvatio virus tabloidizacije. Javni servis je, i po sopstvenim istraživanjima i po ocjenama relevantnih međunarodnih institucija, na nikad nižim granama, a pojedini privatni mediju u Crnoj Gori su pretvoreni u fanatične partijske vojnike ili inkubatore za proizvodnju njima odanih stranaka ili udruženja građana.

Takođe, nikog dobronamjernog i ko misli o budućnosti Crne Gore ne može obradovati činjenica da su referendumske podjele i dalje čvrsto ušančene u svojim rovovima, a svakako najveća odgovornost za takvo stanje leži u onima koji su bili na vlasti i deset godina prije referenduma, a evo ih na vlasti i deset godina poslije referenduma.

Smatram da su se stranke vladajuće koalicije u protekloj deceniji zdušno potrudile da u amanet narednim generacijama ostave produbljene podjele u CG, ne samo na političkom, već mnogo drastičnije na ekonomsko-socijalnom planu. Rijetko gdje se na tako drastičan način kao u našoj zemlji manifestuju razlike između ekstremno bogatih pojedinaca i onih koji su egzistencijalno ugroženi.

Te dvije polovine CG moramo spojiti, ne zbog nas, već zbog svojih predaka i potomaka, zbog naše CG. 

Smatramo da svi građani Crne Gore moraju da imaju koristi od svoje države, a ne samo privilegovani pojedinci. Zato ako ona bude svih nas i imala sve nas, biće i prave, istinske, države Crne Gore. Ogromni prirodni potencijali, dobri ljudi i jasna vizija čine ugaone kamene naše zemlje. Zato na deset godina od referenduma pozivam sve u Crnoj Gori da jasno definišemo kakva treba da bude naša država u XXI vijeku i da odmah, bez čekanja, zajedno počnemo da je gradimo kao ekonomski jaku, socijalno odgovornu, politički stabilnu i bezbjednosno sigurnu državu u interesu svih njenih građanki i građana.

Autor je predsjednik SNP-a