KOSMOS ISPOD SAČA

Trg prenezavisnosti

I sve prođe, a Crna Gora sve zaboravlja, i nema te životinje sa kojom se može uporediti pamćenje jer ono ne postoji, postoji samo zaborav
110 pregleda 3 komentar(a)
Trg Republike, Foto: Zoran Đurić
Trg Republike, Foto: Zoran Đurić
Ažurirano: 10.02.2019. 10:54h

Dugo su na glavnom trgu u Podgorici nastupali najčešće Riblja čorba, Galija i ostali bendovi sličnih struja i struna, da bi se odjednom kad je vlast mijenjala kurs promijenio i repertoar na trgu pa nismo mogli da dišemo od Colonije i Petra Graša, čak je Grašo jednom za novogodišnju noć pjevao na gradskom trgu svoje vesele pjesme uključujući i Utorak. Nakon tog prevrata pop ikona sa srpskih na hrvatske izvođače nije se u Crnoj Gori moglo čuti ništa osim Graša, Colonije, Maje Šuput, Tonija i Ivane Banfić. Mnogima je i Sandi Cenov igrom državnih prijestola obilježio djetinstvo, nažalost.

Na istom trgu što se nekad zvao po Ivanu Milutinoviću mnogi su počeli političke karijere. Kasnije se špekulisalo o imenu  Trg  Slobode, pa  Trg Republike, sa tog trga bilo je prilike za sve ekipe da održe svoje zapaljive govore. Tako je 1990. godine Novak Kilibarda govorio da je Crna Gora stara srpska država, da se on i njegova stranska zalažu za federaciju i slogu dvije stare srpske države Crne Gore i Srbije i da nije odstupio ni mrvicu od svojih uvjerenja “da u Crnoj Gori živi čisti srpski narod“. Reče Novak Kilibarda 1990. godine, isti onaj Novak koji danas besjedi o crnogorskom jeziku, kog u nebo dižu profiteri nezavisnosti, Novak što je prvi da govori u slavu CPC i šeta iza Miraša na promocijama i tribinama. Ko se čudi može da nađe na youtubu snimak Novaka kako srbuje devedesetih pa da se zaprepasti ili zabezekne, kako ko voli.

I zato i ne čudi što je Novak uvijek gost kad se na TV-u govori o invaziji i okupaciji Crne Gore od strane Nemanjića, što potkači Njegoša često. Teške riječi koje je izgovorio moraju da se obrišu nekako. Znaju to svi pripejd Crnogorci, isti oni što se utrkuju ko će biti radikalniji u crnogorstvu, zanemarujući da nacionalizam toga tipa nije bio kod blizak Crnogorcima.

I sve prođe, a Crna Gora sve zaboravlja, i nema te životinje sa kojom se može uporediti pamćenje jer ono ne postoji, postoji samo zaborav. Zato je i moguće uvaliti preko noći ideologiju, od Galije do Graša, od najstarije srpske države do države koju su okupirali Nemanjići, iz usta istog čovjeka svega par decenija kasnije.

Tužno je vidjeti ko je sve isplivao i ko kormilari nacionalnim pitanjima u Crnoj Gori, u kom smjeru sve ide, a ide što dalje od građanske Crne Gore.

U intervjuu za Nedeljnik, Fransis Fukujama govoreći o situaciji u Evropi kaže: „Nacionalni identitet je postalo mnogo važnije pitanje, a to nikada nije bilo pitanje levice, već desnice.“ U tom grmu leži i DPS, partija koja se svakim danom dokazuje kao desnica, uprkos svim predstavama o Đilasu, ljevici i seminarima na koje za fine honorare gostuju rent-a-ljevičar iz regiona.

Zato im je malo  Trg  Ivana Milutinovića,  Trg  Slobode ili  Trg  Republike, ne, malo je podjela, malo je dokazivanja zato i slijedi preimenovanje glavnog gradskog trga u  Trg  Nezavisnosti, jer žele da još neko vrijeme parazitiraju na budžetu i onome što se još uvijek nije prodalo. Biće to nekad i  Trg prenezavisnosti.