VIŠE OD RIJEČI

Nebuloze

Jučerašnje ponižavanje Skupštine potvrđuje da CG postaje talac ova dva primitivizma
129 pregleda 67 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović
Milo Đukanović, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 10.02.2019. 11:02h

Kako izgleda da premijer sve radi ne bi li se Sporazum pretvorio u Đeknu - još nije, a ka' će ne znamo - to je otvorilo prostor za spektakularne izjave, kvalifikacije, ocjene... Na žalost, ovdje se politička polemika ipak i prije svega doživljava kao zona uvreda i/ili egomanskih fantazija, tako da će, po svemu sudeći i nebuloza i nervoze biti - sve više.

Veli, recimo, premijer da Crna Gora ima “previše opozicije”? Eto, tako kaže, kao da prije toga ne razmisli što to znači. Što to govori o vlasti i o njemu kao ključnoj personifikaciji te i takve vlasti? Kako se može imati “previše opozicije”? Ako imate previše opozicije, znači da ne treba da ste na vlasti. Ili, moguće je i drugo tumačenje - možda premijer misli da je “previše” čak i ako opozicija samo - postoji. Koliko je to “previše”? Sa koliko opozicije bi premijer bio zadovoljan? Na koncu, ako opozicije ima previše - zašto se to ne vidi na izbornim rezultatima? Kako vladajuća partija dobija toliko glasova, sa “previše opozicije”.

Ovo je u rangu one, sada već internacionalno slavne, “parlamentarne diktature”. Ili je i ova nezgrapna formulacija samo detalj koji otkriva da i Đukanoviću postaje jasno da se primiče kraj njegovog režima. Sporazum je onaj prvi korak, nakon koga niko neće moći da promijeni pravac kretanja. Ali, “sutonski” dani ovakvih režima nose previše izazova. Zato je razboritost potrebnija od emocija.

U čitavom galimatijasu aktuelnog političkog trenutka u Crnoj Gori, emituje Đukanović i jedan snažan humanistički impuls - on i njegovi vjeruju da njegovi politički potezi mogu imati “terapeutsko dejstvo”. Kao Dabić, možda će i on u iscjelitelje... Kad političar povjeruje da je terapeut, to može biti nezgodno. Možda će uskoro početi i da izliva olovo i gleda u grah. Ili će od države napraviti Paviljon broj šest. Sa našim Doktorom na čelu. Jer, kad ste terapeut treba vam što više - bolesnih.

Restlovi polemike SDP - DPS lansirali su riječ - nebuloza. Đukanović voli takvim formulacijama da “otkači” neistomišljenike. Na napade iz doskorašnje sestrinske partije, Đukanović odgovara da su to -  nebuloze . Oni njemu vele na to - zbogom momče prepoznato - u podignutom retoričkom registru - jesu li  nebuloze  - limenka, milioni za brata, afera Snimak, drugi čovjek partije u zatvoru i slično...

Riječ “nebuloza” posljednjih godina je prilično popularna u političkim prepucavanjima. Osnovno značenje upućuje na nešto - maglovito, mutno, nejasno... Prava riječ za ovdašnje prilike, reklo bi se.

Ali proizvodnja nebuloza nije samo Đukanovićev specijalitet. Kada čelnici DF potegnu priču o referendumu, toga jutra DPS skoči za - tri procenta. A oni “utvrđuju” svoje tvrde glasove, utvrđujući vladajuću partiju, pritom... Jasno je ko dobija, kao što je jasno da gubi Crna Gora. Nemoguće je da ne shvataju tako prostu matematiku.

Politička borba legitimizuje svakakve gluposti, oduvijek. Ali, ono što je, držim, nedopustivo je - preuzimanje repertoara uvreda i laži koje je svojevremno lansirala Kusovčeva Pobjeda. Taj lik je i danas među najbližim saradnicima premijera. Ista ta mašinerija i o čelnicima DF je rekla štošta: pa kako to da vjeruju da je istinit samo onaj dio koji se tiče nekoga drugoga? Naravno, nije istinito ništa u čitavoj toj gebelsovskoj orgiji, ali, ako pristanete da vjerujete da je nešto od toga istinito, vi tada - radite za kreatore svih tih laži. To je neosporivo. I neoprostivo.

Jučerašnje ponižavanje Skupštine (DF: “Milo lopove” - M.Đ: “Bravo, kreteni”) potvrđuje da cijela Crna Gora postaje talac ova dva primitivizma. Kao što pokazuje kako može biti grčevit i naporan zagrljaj politički potrošenih i prevaziđenih, kada žele u javnosti - iz autoterapeutskih razloga, dakako - stvoriti sliku da su - neophodni.