Velika je besposlica. A broj poslanika ograničen. Posljedice su, poštovani građani (i građanke), zabrinjavajuće. Po narodno zdravlje i održivost crnogorskog društva. Bilo bi stoga neophodno, da političke trudbenike, armanijevce, elem poslanike, izdvojimo, istaknemo, adekvatno nagradimo i dodijelimo status zaslužnih građana. A potom im zabranimo javne nastupe. Skupa odijela mogli bi izlagati , ujedno sa svojom vitkom figurom i ozbiljnim likom, na sahranama i seoskim posijelima. Zašto ih tader plaćati upitaćete: pa zbog TV emisija gdje bi, u posebnom terminu, pričali o svojim snoviđenjima, uz obavezno prisustvo kompetentnih Crnogorca, filosofa, lingvista, sociologa, pedagoga i psihologa. Ovi potonji bi procjenjivali štetu i posljedice njihovog eventualnog pripuštanja u javni diskurs.
Ko je prvi počeo
Pa, prošla generacija političara tzv. jagnjofuci - sebe su nazivali komunistima - koja se bavila svestranim prevazilaženjem prošlosti i kvarenjem maternjeg i književnog jezika. Niko ih naposletku nije razumio, a njihove je govorancije bilo nemoguće prevesti na bilo koji strani jezik. Pokazalo se da nakon pola stoljeća monologa i diktature nemaju više što da kažu.
Potom su topovi uzeli riječ. Nakon pucnjave je ispalo da su svi sebi pravi, a drugi krivi. Pogađate, nastupilo je višeglasje. I parlamentarizam, koji smo već bili prevazišli Titinim putom u besklasno društvo. Valjalo je od jedne vladajuće partije napraviti nekoliko, koje će pristati da budu opozicija. Nimalo jednostavan zadatak: niko na sebe nije htio, tek tako, da uzme ulogu neprijatelja. Iznositi neku drugu priču ili se protiviti partiji na vlasti, u društvu naviklom na jednoumlje.
Milozvučna imena
Stoga se krajnje obazrivo pristupilo nadijevanju imena novim strankama koje su, imale da budu opozicione (Socijalističke, Narodne, prirodno Pozitivne i sve ujedno). Iz naziva stranke nije preporučljivo da bije i zrači neprijateljski karakter iste. Naprotiv, dovoljno je što ogovaraju vlastodršce i nalaze im svakojake mane; pojedine stranke u ime naroda pričaju očigledne gluposti, ali, Bože moj, mora neko i to da radi. U tom ludilu koje šire političke stranke, svakako ima nekog poretka i sistema. Opozicija mora u svakom trenutku da izgleda mnogo gora od vladajuće klase. Bilo bi zanimljivo napraviti konkurs za najgluplju parolu ili najmasniju laž kojima nas darežljivo obasipaju parlamentarne stranke. Nema te besmislice koju nijesu kadri „obrazložiti“ i izreći raskolnici Pajović, Brajović i Milić sa saradnicima.
Evropa, NATO
Gotovo smo zaboravili da se sva ova maskarada i predstava vladajuće klase, odvija u znaku evroatlantskih integracija. I da će nam od našega Ilije omrznuti i Sveti Ilija. Pak od sjajne evropske (i američke) demokratije i civilizacije vidjesmo samo pokroviteljstvo nad pljačkom narodne imovine od strane DPS-a i trabanata - socijaldemokratskih pomagača, pozitivnih i narodnih socijalista. Odlika svih tih „opozicionara“ je da nikako ne mogu da nađu zajednički jezik sa kolegama iz opozicije nego se izravno javljaju DPS-centrali, tamo je visak, imenuju se ministri, dok zaludnji opozicionari miješaju malter.
Bonus video:
