KONTRASTAV

Nema tu ruke

Prvo, iskazali ste u Vašem odgovoru jednu namjernu netačnost koja bi trebala da zaboli, ali je razlog za duboki ponos i radost uspomene
87 pregleda 4 komentar(a)
doktor, ljekar, Foto: Shutterstock
doktor, ljekar, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 10.02.2019. 14:53h

Odgovor na tekst “Iz prave ruke”, autorke dr Nataše Miketić, Vijesti, 28. 04. 2016.

Cijenjena doktorko Miketić,

Hvala na Vašem reagovanju. Takođe, pažljivo sa Vaše strane, hvala na saučešću. 

Žao mi je, ali ste svoje reagovanje na moj tekst o onome što svaki poreski obveznik misli o zdravstvenom sistemu Crne Gore shvatili kao predložak da me blatite. Poštujem Vaše pravo da ste izabrali da napišete Vaš odgovor, a na Vama je da odgovorite da li je u skladu sa pravilima Vaše profesije. 

Prvo, iskazali ste u Vašem odgovoru jednu namjernu netačnost koja bi trebala da zaboli, ali je razlog za duboki ponos i radost uspomene. Moj pokojni roditelj, kao privrednik, nije raspolagao ni jednog trenutka parama poreskih obveznika; to privrednik ne radi. Privrednik stvara privredni prihod, mukotrpnim radom i organizacijom velikog kolektiva koje je  iz stanja državnog mrtvaca podigao u jedno od najjačih preduzeća u Crnoj Gori. Ovo su objektivni podaci, van mojih subjektivnih odbrana lika i djela mojeg roditelja, koje možete da istražite ukoliko obuhvatite finansijske i privredne izvještaje u periodu od 1991-2003. Takođe, privrednik ima obavezu, od onog privrednog prihoda, da kao odgovoran rukovodilac na vrijeme plaća u ime pravnog lica  i u ime tima, svojih zaposlenih, sve poreske obaveze da bi ispunio zakonske norme a na osnovu kojih budžetski radnici mogu potom da primaju zarade. Odgovorno je raspolagao sredstvima preduzeća, kojim je rukovodio, a na to mjesto došao i u ime ondašnje partije, i u ime države, i u ime privrednika Crne Gore, pošto je u tom trenutku to preduzeće bilo za gašenje /bankrot/ ekonomsku i sistemsku smrt. 

Ali, kao opet dobri starovremeni privrednik dodatno je ulagao, u ime preduzeća, sebe, i svojih zaposlenih, u zdravstveni sistem Crne Gore, posebno u ljekare i njihove egzistencije i usavršavanja, odnosno u opremu i organizaciju zdravstvenih institucija. Ne samo zdravstvenih, nego i kulturnih,  i sportskih i svih ostalih, jer je to u njegovom svijetu odgovornosti prema široj zajednici i privredničkom stremljenju bilo obično profesionalno ponašanje, nepisano zakonom niti moralom. I to nije bilo dobročinstvo nego privredna usluga, koja u sistemu odgovornih profesionalaca ima svoju cijenu u ljudskom i profesionalnom ponašanju. Ovo je objektivna strukovna definicija uspješnog rukovođenja koje pripada profilu, ličnosti, čovjeku, a ne preduzeću. I stoga je imao pravo, ljudsko i životno, da očekuje potpunu podršku da mu se olakša posljednji odlazak. To pravo ima svaki umirući pacijent, bez palijatalne medicine ili sa tom oblasti medicine. 

Prema tome, ljubazno bih zamolila da se koristite činjenicama kada govorite o poreskim obveznicima i privrednicima u Crnoj Gori, jer to su danas jedine dvije grupacije ljudi u CG koje održavaju crnogorski ekonomski sistem, a samim tim ukupni sistem, da ne umre kao očerupana lešina u pustinji a onda nam je svima tuška pjaca sudbina.  

Drugo, sistemska prikazivanja kolika su davanja poreskih obveznika za zdravstvo potpuno su razvojno nepravilno predstavljena jer nije svaki poreski obveznik oboljeli i ne treba svakom poreskom obvezniku zdravstvena usluga, ali svaki poreski obveznik redovno uplaćuje svoje prinadležnosti da se održavaju mnogi pod-sistemi unutar javnih fondova CG. Dobro je da u ime svoje struke pokrećete debate, međutim ako već ulazimo u  razmjenu argumenata onda je ovaj podatak o “240 eura nečega” brojka koja nema upotrebnu vrijednost da stvarno ukaže na ono što su razvojne potrebe i/ili razvojni ciljevi zdravstvenog sistema CG, ili pak troškovne granice. Finansijski, svako ulaganje koje je renoviranje, a došlo je od neke druge strane, svaka ova modernistična “društvena odgovornost” koja je ušla u zdravstveni sistem nije uključena u tu brojku, a trebalo bi da bude. Ima još finansijskih i administrativnih ravni, posebno u indikatorima koji se stvarno bave kvalitetom zdravstvene usluge, ali odgovorno bi time trebalo da se bavi Vaša struka i da tu brojku prikaže na pravilan sistemski način. Stoga kada se zdravstveni sistem  od iskusnih ljekara bude sagledavao van konteksta političkih populističkih vizura opravdanja, u meni možete uvijek očekivati da nađete ekonomistu koji Vam može uputiti pažnju kako da se posao bavljenja pacijentima krene da odradi da svoje dostojanstvo sačuvaju pacijenti, a to bi trebalo da bude dovoljna početna podloga za čuvanje materijalnog dostojanstva iskusnih ljekara, kojima je posao da organizuju standardni kvalitet minimalne zdravstvene usluge.

Treće, to što mi prijetite je lično Vaša odgovornost kao i Vaših nadređenih, a sjutra kada mi budete trebali profesionalno ćete morati da mi pružite zdravstvenu uslugu; to piše u onoj običnoj zakletvi koju ste položili a čije lekcije iz ovog odgovora nisam sigurna da još uvijek slijedite. Ali, dodatno hvala, jer Vaše obraćanje je hrabar javni čin za ljudsko poštovanje, što je više od činjenja Vašeg muškog anonimnog kolege koji me je u kasne noćne sate zvao sa “private blocked” broja da mi kaže, najvjerovatnije iz kojekakve bezbjednosne zadimljene sinekure, da sam “govno” što sam napisala tekst “Iz prve ruke”.  

Na kraju, nikada nisam u privatnom i profesionalnom životu bila bez na strani da znam ko je uništio ekonomiju Crne Gore, ali ljubazno Vas obavještavam o bespogovornoj činjenici da to sigurno nije bio moj roditelj. Međutim, čini mi se da se u ovim etiketiranjima oko toga ko ne obezbjeđuje sredstva zdravstvu ne obraćate meni, profesionalno, što onda nije dobro polazište bilo kakve istinitosti. Dobro znate da živim od svojeg rada, tako da nisam sigurna kome spočitavate življenje od nečega što nije rad, napor, znanje, požrtvovanje, posvećenje. Šteta je da kao odgovorni ljekar ne možete da pojmite da ima mnogo kvalitetnih običnih profesionalaca danas u CG, koji znaju da dobrim potvrđenim rezultatima mogu da budu odgovorni članovi-nice ove zajednice, a manje su plaćeni od iskusnih ljekara iz našeg zdravstvenog sistema ali svoj posao rade kako dolikuje struci.

Stoga, jeste mi privilegija da sam ovako oblaćena od Vas, posebno u onom dijelu Vašeg odgovora o žalu da nismo liječili našeg roditelja u inostranstvu čime ste potvrdili koliko malo kvaliteta ima zajednički tim malog i velikog zdravstvenog centra u ljekarima od iskustva, posvećenih da jačaju nedovoljnost u organizaciji i bavljenju zdravljem pacijenata. Kao što potvrđuje to i onaj stav iz Vašeg odgovora, da smo kao porodica u bolnici bivstvovali na naš zahtjev, a nije tako, traženo nam je od ljekara da budemo sa našim ocem. Nekako je sve ovo upravo u skladu sa svime što sam napisala, posebno o tome koliko su naši iskusni ljekari namjerno daleki od pacijenata i njihovih porodica, pa je valjda moje prisustvo u bolnici izazvalo Vaš odgovor jer mi kao nešto nije zabranjeno. Niste opovrgli ni jednu moju tezu o zdravstvenom sistemu ove naše odsustvom vrijednosti ponižene zajednice, a ja jesam ljudski tužna jer ste sebe prikazali u svjetlu koje nije dostojno jedne jake žene. 

I,da, moj ljudski profil obavezuje me da ostajem da Vašim porodicama ukazujem poštovanje koje je očigledno meni uskraćeno, stoga ako planirate da dalje polemišete ljubazno bih zamolila da koristite činjenice koje zdušno ne umanjuju nevelike domete profesije iskusnih ljekara u Crnoj Gori.