Više od pet godina javno upozoravam da će Evropa, a posebno Balkan, biti ukliješteni između tri cunamija: prvo, neoliberalizma koji je najopasniji oblik fašizma, a koji je generisan na Zapadu; drugo, organizovanog kriminala i korupcije sa mafijama kao svojom vojskom, koji je generisan težišno na Istoku, a koji je u službi totalitarnih režima; i treće, religijskog naoružanog fanatizma koji je generisan prvenstveno na Jugu.
Svaki od ovih cunamija ima fatalno dejstvo po planetu. Njegove uzroke treba tražiti prvenstveno u društveno- političkoj, pa tek onda u religijskoj sferi. Nećemo dugo čekati potvrdu ovakvog stava jer će se naoružani fanatizam početi pojavljivati i u sredinama koje su težišno jednoreligijske. To će nam otkriti stvarne uzroke koji su prvenstveno klasno-socijalne prirode.
Borba protiv naoružanog fanatizma će biti teška, dugoročna i višeslojna. Vojno-policijska će prva biti vidljiva, a nakon nje će biti vidljiva ona tužilačko-sudska. Njeni djelimični uspjesi mogu zamagliti potrebu za klasno-socijalnom i društveno-političkom borbom, a što podrazumijeva kroćenje neoliberalizma kao najopasnijeg oblika fašizma. Na pragu smo dramatičnih društvenih procesa. Već sada imamo ocjene da se radi o sukobu civilizacija, ali nismo spremni prihvatiti stvarne uzroke takve eskalacije. Civilizacije sjeverne hemisfere prve će biti na iskušenjima.
Počeci onog prvog cunamija težišno su se pojavili na prostoru SAD, a onog drugog na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza. Ta dva cunamija ranije su bila u velikom sukobu, a danas se međusobno inspirišu i sadejstvuju. Uskoro će početi da im sadejstvuje i onaj treći, sa Juga.
Malo u kom narodu ima toliko mitomanske zarobljenosti u prošlosti kao što je slučaj sa Srbima i Crnogorcima što je velika prepreka u otkrivanju budućih procesa. Možda će nekome djelovati nerealno, ali vidim stratešku ulogu Srbije i Crne Gore u vremenu geopolitičkih rizika. Kako? Bez američko-evropsko-ruskog partnerstva na novim osnovama čitava planeta može biti ugrožena. Formiranje vojno-političkog saveza na toj osnovi je od sudbinskog značaja.
Priča o vojnoj neutralnosti tipična je zarobljenost u prošlosti kojom se može ugroziti budućnost. Zagovornici takve teze se pozivaju na to da će neko (na primjer SB OUN) priznati i garantovati nečiju neutralnost. Pođimo od pretpostavke da SB OUN garantuje nečiju neutralnost, opet ostaje otvoreno pitanje - ko bi i čime garantovao odbranu te iste države. Neutralnost i odbrana su dvije različite kategorije u političkom i pravnom, a posebno u bezbjednosnom smislu. Svaka država članica OUN daje sebi za pravo da ona na svoj način politički tumači pojam neutralnosti, što onda otvara sudbinsko pitanje, a to je pitanje odbrane.
Srbija u NATO-u i Crna Gora u NATO-u nikada ne bi narušile tradicionalno prijateljstvo sa ruskim narodom i ruskom državom, nego bi to bio put za rast pomirenja i povjerenja između Istoka i Zapada. Na pragu smo masovnih klasno-socijalnih revolucija.U pitanju je sudbina planete - političari urazumite se!
Autor je general avijacije u penziji i analitičar geopolitike
Bonus video:
