Reagovanje na tekst “Iz prve ruke“, autorke Mile Kasalice, Vijesti, 24. 04. 2016.
Uvijek je teško izgubiti roditelja bez obzira na godine koje imaš. Iskreno saučešće. Postoje bolesti koje se ne mogu izliječiti. Ljudi to znaju. Zato što je prolaznost nešto sa čim se srijeću cijeli život. I zato što nam je smrt jedina izvijesnost. Ljekari to znaju i bolje od drugih.
Pored sve negativne inspiracije koju je Vaš tekst prouzrokovao kod mene, spominjući u njemu “pseći rod, tušku pijacu i spolne organe”, trudiću se da budem korektna i ne prelazim granice primjerene komunikacije. To kako ste se Vi odnijeli prema meni, jer ja sam ljekar kojeg spominjete u Vašem tekstu, ostaviću Vama na čast.
Na početku da Vam pojasnim, ja kao ljekar ne bavim se humanim poslom niti je moj posao išta više human nego Vaš. Samo je bitan ugao iz koga gledate. Ako ste do sada imali dileme, objasniću Vam, ja radim za platu i od te plate jedem, oblačim se, plaćam račune, školujem dijete, vraćam kredite, kupujem “kotule” jer ih na poslu ne dobijam. Moj je posao da stečena znanja primijenim u mjeri u kojoj znam i u uslovima kojima raspolažem. Nekada je to dovoljno. Nekada nije. Ljudi se u ovoj zemlji godinama izrabljuju i dovode na rub egzistencije, ne zato što ja ne znam da radim moj posao, nego zato što Vi i Vaše kolege ne znate da radite svoj posao. Mislite li da ste humani. Niste.
Otišli ste iz male bolnice, nesrećni i razočarani. Nigdje prijatelja, nigdje pomoći. Pa da li stvarno mislite da to ima neke veze sa tim što sam ja ljekar? Spomenuste u tekstu kako je Vaš otac kao uspješan privrednik, činovnik jednog dobro nam znanog sistema, ličnim zalaganjem doprinio razvoju te male bolnice i ljudi u njoj. Da li je doprinosio sopstvenim novcem koji je zaradio kao uspješan privrednik i bio dobročinitelj, ili je kao uspješan privrednik na lakši način raspolagao sredstvima poreskih obveznika i vršio njihovu preraspodjelu? Bilo bi lijepo da ste u Vašem tekstu bili precizni. I da znate, kada činite dobro, nikada ne očekujete ništa za uzvrat. Jer očekivanje, negira dobročinstvo.
Vi kao ekonomista koji se bavi tumačenjem milionskih projekata Vaših kolega, umjesto što dajete neumjesne komentare na račun ljekara, trebali ste ukazati na suštinske probleme našeg zdravstvenog sistema. Podsjetiću Vas, za zdravstvo se na godišnjem nivou izdvaja 240 eura po poreskom obvezniku. Za taj novac pacijent ne može biti ni dva dana hospitalizovan u Kliničkom cenru Crne Gore, da ne govorimo o bolnicama u zemljama iz okruženja ili EU.
Nadam se da kao ekonomista znate da se ukupan iznos koji se izdvaja za zdravstvo iz godine u godinu umanjuje i da shvatate, da toliko koliko se ulaže u zdravlje čovjeka, odnosno onoliko koliko je sistem prepoznao da je to bitno, toliko ljudski život i vrijedi. Moj, Vaš, život Vašeg oca ili bilo kod drugog vrijedi ili je nažalost vrijedio tačno 240 eura. Znate koliko je 240 eura i šta možete za te pare. Pa ja ću Vam reći šta ne možete. Ne možete da kupite mobilni, ili računar, ili frižider, ili mašinu za veš, mjesečno sljedovanje hrane, da platite račune.
Koliko se izdvaja za zdravstvo, toliko realno možemo i dobiti od onih koji pružaju uslugu. Ono u čemu se sa Vama mogu složiti je istina koja će svakim danom biti sve bolnija, a to je da za količinu novca koju izdvajaju, poreski obveznici Crne Gore neće dobijati ni ovo što dobijaju danas. Očigledno, Vi i Vaša porodica niste u situaciji da se liječite u inostranstvu pa je poželjno da što prije prihvatite ovu realnost. Ja sa njom živim već godinama. I smatram Vas direktno odgovornom za postojeću situaciju jer je Vaš posao taj koji mora da ponudi bolja rješenja. Zdravstveni sistemi u normalnim zemljama povlače sa sobom mnogo više novca.
Da ne bude zabune, na desetine hiljada ljudi se i u sadašnjem sistemu uspješno liječi i neko uspjeva da im pomogne. Ako do sada niste znali ko, ja ću vam reći, isključivo ljekari. Svojim znanjem, zalaganjem i svakodnevnim radom. Sa druge strane javni zdravstveni sistem urušavaju ekonomisti, stručnjaci koji prave budžet i rapodjelu sredstava, ministri, činovnici koji ne znaju (ili ih nije briga) koliko je mjesto gdje ja radim prljavo, staro i zapušteno. Ne očekujem ja od Vas ili Vama sličnih zahvalnost. Ja samo želim da me se klonite. Za tih 700 eura koje dobijam svakog mjeseca želim da me zaobilazite u širokom luku. A ja ću Vama dati sve ono što Vas sljeduje za Vaših 240 eura godišnje.
I na kraju da spomenem veliku bolnicu. Da ste bili kod mene na Odjeljenju ja Vas ne bih pustila da budete pored Vašeg oca. Velika bolnica nema uslova za to i dok se takvi uslovi ne stvore niko od porodice niti prijatelja ne bi trebao da bude pored pacijenata. Naša svakodnevica Vama je nerazumljiva što se vidi iz Vašeg teksta, koji vjerovatno ne biste ni napisali da u toj bolnici niste boravili suprotno njenim pravilima koristeći lične povlastice. S obzirom da niste upućeni, vizita je posjeta ili obilazak pacijenta koja se obavlja sa svrhom da bi se ljekar na licu mjesta uputio u rezultate svoga rada. Ako ste kao pacijent zainteresovani za medicinske mjere koje se primjenjuju, ili ako je zainteresovan neko od članova porodice, takvi razgovori vode se u ljekarskim sobama, ako one postoje, jer se na taj način štiti privatnost pacijenta. Velika bolnica već dugo vremena po poslu koji obavlja i broju ljudi kojima pomaže prevazilazi svoj trenutni kapacitet. Ona bi trebalo da se pretvori u jednu malu bolnicu, a svakako treba napraviti jednu novu veliku bolnicu u kojoj će uslovi boravka biti po mjeri čovjeka i onog koji se lječi i onog koji u njoj radi svaki dan. Tako da nije ništa neobično premještati se iz jedne sobe u drugu ili čak ležati u hodniku. Čovjeku morate da pomognete i to je ono što zavisi od mog rada ili rada mojih kolega. U kakvim uslovima će se on liječiti ne zavisi od nas. To zavisi od Vas.
I da, u potpunosti se slažem sa Vama. Svakako je bolji izbor da se roditelji liječe u kućnom okruženju. Prvo zato što u Crnoj Gori ne postoje centri koji se bave palijativnom njegom. Ne znam da li znate, ali to je vrsta njege koja se pruža oboljelima od najtežih bolesti u cilju obezbjeđivanja dostojanstvenog i po mjeri čovjeka odlaska sa ovog svijeta. U taj sistem su uključene specijalne jedinice pri bolnicama i domovima zdravlja, kao i specijalne ustanove koje se bave isključivo tom vrstom liječenja i njege. Obična bolnica, bilo da je ona mala ili velika nema takve kapacitete, ni fizičke ni ljudske. S obzirom da odlično znam kako izgleda većina naših bolnica, koje uređujete Vi, poreski obveznici, još jednom ću i ja preporučiti svima da je bolje da se neko kaga volite i poštujete njeguje u Vašoj blizini, najbolje u kućnom okruženju.
S obzirom da ste vašu intimu iznijeli u sredstvima javnog informisanja dali ste mi za pravo da vam odgovorim.
Iskreno saučešće još jednom.
Na vrijeme ste da mislite o sebi. Ili o nekome koga volite…
Moja majka, ljekar u penziji, bila je nesretna zbog vašeg pisanja. Nadam se da sljedećeg puta neće biti, ili da će on biti promišljeniji.
I nikada ne zaboravite, mi volimo da se zovemo imenima. Sljedeći put, bez obzira koga će taći vaša olovka, pokušajte da izvor svog nezadovoljstva nazovete imenom i prezimenom.
Bonus video:
