Na jednom portalu u nedjelju kasnije navečer objavljena je vijest kako je Tomislav Karamarko nešto poslije 22 sata pred svojim pristalicama održao pobjednički govor.
Upravo su tako napisali, pobjednički, ali ništa nisu rekli koga je taj pobijedio. Tko je u ovoj bitki poraženi ili poražena? Jednako smo tako čitav dan slušali kako u Hrvatskoj demokratskoj zajednici biraju predsjednika, premda događaj ne zadovoljava ni jednu od dvije definicije nesvršenog glagola birati koje nam nudi Hrvatski jezični portal:
Što kaže Enciklopedija
1. izdvajati od većeg broja ili iz više mogućnosti ono što se želi ili 2. opredjeljivati se, odlučivati se za ili protiv koga ili čega davanjem glasa na izborima.
Kakvo je to zaista biranje ako na listiću možete zaokružiti samo jednog čovjeka? Upitno je naposljetku može li se i HDZ više zvati kako se dosad zvao. Jer, ako je na izborima za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice bio samo Tomislav Karamarko, upravo smo otkrili novo, dostad nepoznato značenje pridjeva demokratska. Ako je to demokratska zajednica, kako bi uopće izgledala ona diktatorska?
Istina, jednaka se stvar dan prije dogodila i u Hrvatskoj narodnoj stranci, no za sve nas, složit ćemo se, to je manje važno. Sudbinski smo zainteresirani za izbore u HDZ-u i treba nas ozbiljno zabrinuti da tamo izbora nije bilo. Hrvatska enciklopedija u ovome je pitanju vrlo odrješita: "Mogućnost biranja i sloboda izbora aksiomatske su sastavnice pojma izbora, pa su izbori u strogome pojmovnom smislu samo kompetitivni izbori u demokratskim političkim sustavima." Ovo čemu smo u nedjelju svjedočili, s druge strane, Enciklopedija opisuje kao nekompetitivne izbore, glasanje bez izbora. Vrijedi i to citirati: "Nekompetitivni izbori ne jamče ni mogućnost ni slobodu biranja među različitim političkim opcijama, pa se nazivaju 'glasanjem bez izbora'. Premda se mogu pravno temeljiti na demokratskome biračkome pravu i formalnoj strukturi i organizaciji demokratskih izbora, oni isključuju slobodno izborno natjecanje za vlast različitih političkih aktera.
Funkcionalno su podređeni učvršćenju totalitarnoga političkoga poretka, uz koji su organski vezani, socijalizacijom i mobilizacijom masa za njegove vrijednosti i ciljeve i iskazivanjem jedinstva masa i vlastodržaca, kao i stvaranju alibija pred međunarodnom zajednicom."
Igrokaz s listićima
Od riječi do riječi, bio je ovo perfektan opis Karamarkova i Brkićeva šaljiva igrokaza s listićima, kutijama, biračkim mjestima, komisijama i, prema zadnjim podacima, više od devedeset tisuća onih koji su u njemu sudjelovali.
Na fotografijama vidimo da je sve bilo namješteno kao za pravo: kartonske pregrade zaklanjale su pogled na stolove, kao da bi itko zdrav u glavi poželio radoznalo viriti dok birači zaokružuju onaj jedan jedini broj ispred onoga jednog jedinog imena na listiću. Mjera diskrecije imala je smisla samo ako je tkogod prekrižio listić, sa strane dopisao "Meni je ovo glupo!" ili čak nešto prostački nacrtao, ali bojim se da između devedeset tisuća hadezeovaca nije bilo mnogo tako odvažnih i slobodoumnih.
Iskreno, dao bi se okladiti da ni jedan nije bio takav. Gledao sam fotografije snimljene na biračkim mjestima, Josipu Rimac, Margaretu Mađerić, šibensko-kninskog dožupana i desetke drugih kako se ozareno smiješe u objektiv, ubacujući presavijen listić u prorez kutije, i ni na jednom licu nisam našao ironiju ili nelagodu da čine nešto besmisleno i sramotno, nešto što vrijeđa zdravu pamet.
Umjesto da pijuckaju bevandu, žmire u sunce i češkaju testise, zapanjujuće velik dio članstva naše najveće političke stranke u svojoj je najboljoj odjeći sudjelovao u nečemu što je čak i društveno neodgovornije i beskorisnije od žmirenja u sunce i češkanja testisa. A sve da se ne bi zamjerili svome šefu. Zar nije onespokojavajuće znati da takve prestrašene ulizice vode ovu zemlju?
Uzdržan od glasanja
Portali su naposljetku donijeli kako se Tomislav Karamarko uzdržao od glasanja. To mi je možda najdraži dio. On je, zamislite, bio skroman i samozatajan. Nakon što je skromno i samozatajno isključio konkurenciju i sam nastupio na izborima.
"Joj, pa niste trebali", ponavljao je Tomislav Karamarko zacijelo crveneći se kao seoska snaša u nedjelju navečer kad je doznao da su kolege njega izabrali. "Joj, pa tko se tome nadao", pljeskao je zaprepašteno dlanom o dlan kad su mu rekli da je osvojio cijelih 98,99 posto glasova. Zaista, ne sreće se to često. Odavde pa sve do Pjongjanga nećete vidjeti da je nekog političkog vođu njegovi tako žarko vole.
Bonus video:
