Na vrhuncu zapleta najnovije 1624. epizode Karagula, dok zločesti Kendal po ko zna koji put pokušava likvidirati dobroćudnu Ebru, a zaljubljeni Oguz nakon decenija čežnje zaprositi lijepu Narin, javljaju mi da se u centralnom Dnevniku Bastilje ukazala kontroverzna Ozlem, sva u crnom, primjereno trenutku. U narodu poznata kao "bravo ti ga, Ivana", samozvana urednica započela je najtužniji nacionalni Dnevnik iznenadnom viješću koju su svi očekivali - da je nakon višedecenijske (zlo)upotrebe Rols Rojs morao biti garažiran. Zajedno sa prikolicom i kufertregerom. Kako prenosi Grk Drale, sklon senzacionalizmu i profi standardima, garažirana ekipa ostavlja za sobom dva napisana teksta ( i to velikom mukom), desetak intervjua (s istim čovjekom), 15 torbi Louis Vutton i 100 pari cipela Imelde Markos.
Zbog velikog interesa javnosti i u skladu sa najvišim profesionalnim standardima, a po preporuci samozvanog Samoregulatornog tijela i Janine Hrebickove iz OEBS-a, tekst ostavke prenosimo u cjelini:
"Obavještavam gledaoce Televizije Crne Gore, čiji je broj iz meni neobjašnjivih razloga dramatično pao, sa nekadašnjih 160 hiljada na nešto više od sadašnjih 40 tisuća, da sam odlučila da podnesem neopozivu ostavku na dužnost direktora TVCG. To je moja lična odluka i lični doprinos traženju izlaza iz situacije u kojoj se nalazi naša Crna Gora.
Pritom vjerujem da uslovljavanje potpisivanja Sporazuma mojom ostavkom, kao i horski vapaj za promjenama u RTCG, od strane Mila Đukanovića i vitezova iz drugih partija koji su sami pristali da budu dio njegove političke svite (tu prije svega imam na umu Darka Pajovića i Koču Pavlovića), neće izliječiti ničije sujete niti uljepšati njihove likove u ogledalu. Da ironija bude veća, tu hajku pod firmom jačanja demokratskih procesa u Crnoj Gori, već mjesecima vodi naš Staljin, čovjek koji je na najbezobzirniji način i to čitavih 27 godina, uzurpirao vlast u vječnoj Crnoj Gori. Svojim političkim ponašanjem on je najslikovitiji primjer nepoštovanja osnovnih principa zapadne demokratije kojoj težimo, samoproglašeni Primus i Mesija crnogorske politike, dok su njegovi politički partneri, bez izbornog legitimiteta, a neki od njih i bez vozačke dozvole.
Biće zanimljivo ko će braniocu premijerske fotelje koju grije već 27 godina, uz kraće i nevažne pauze za kafu i Filipa Vujanovića, ko će dakle njemu, dojučerašnjem suvlasniku od danas najstarije banke u Crnoj Gori, osnovane 1901, i aktuelnom predsjedniku emiritusu Košarkaškog saveza Crne Gore, ko će njemu takvom, zaljubljenom u sebe i zagledanom u ogledalo i budućnost naše otadžbine, nakon Rols Rojsa i Rolexa, biti kriv za njegov neadekvatan tretman u drugom Dnevniku i ko će biti novi krivac u novoj seriji političkih poraza koji ga čekaju.
Činom ove ostavke ja i moj uređivački tim, kao i samozvani pisac i izdavač Milorad Popović, inače primalac (kao i naš RTCG) najvećih budžetskih davanja, pokazujemo odnos odgovornosti prema svojoj državi Crnoj Gori, našim gledaocima, kojih je sve manje iz meni nepoznatih razloga, i posebno prema nezaposlenima, kojih je sve više iz meni takođe neobjašnjivih razloga. Ništa manja odgovornost za političku trgovinu onim čime se u demokratskom svijetu ne trguje, a to su najbolja kola, skupi satovi, Portal Analitika i mali od Statisa Boris D., dakle ništa manja odgovornost za pomenutu trgovinu pada i na crnogrosku opoziciju, kojoj su građani dali mandat da bude zaštitnik Ustava, zakona i demokratskih tekovina od strane nekontrolisane i skoro tri decenije nepromijenjene vlasti jedne te iste partije. Gospodo političari, ostaće zapisano u nasljeđu kulture kolektivnog sjećanja da je ovaj svojevrsni politički odstrel uredništva TVCG presedan u svim autokratskim društvima jer se njime zaustavlja naš predani decenijski rad na falsifikovanju činjenica i prikrivanju sramote i nepočinstava dugovječnog režima.
Neprimjerenim političkim pritiscima na jednoj i pristajanjem na to na drugoj strani, otvara se opasan prostor za institucionalnu nezavisnost Javnog servisa, što je zahtjev Evropske komisije i tekovina EU, za koje se samo u protokolarnim prilikama grlato i verbalno borio i bori Milo Đukanović, glavni medijator i organizator političkog i medijskog pritiska.
Ostaje poseban žal što je do sada neviđenu hajku na uređivačku politiku Javnog servisa ne samo skrštenih ruku posmatrao, nego sa vremena na vrijeme i hepo kockicama raspirivao, a onda i najboljim ćumurom podržavao Savjet naše kuće, koji bi morao biti i prva i posljednja linija institucionalne zaštite RTCG. Tu izuzimam dostojanstveno i do posljednjeg daha patriotsko držanje predsjednika Savjeta I. Mitrovića, uvaženog člana i višestrukog asistenta M. Draškovića i najboljeg među njima - (Skočkovog) Radević Gorana, koji uporno tvrdi da je u stvari Milan.
Osim mene, i AP (nije Marina Jocić) i VT ( nije Ždralević Vaska) kao dio uređivačkog tima, gle čuda sve tri žene, prinose na oltar crnogorskim serdarima, a posebno prvom među njima, Milu Đukanoviću, svoje ostavke kao sopstvenu žrtvu. Nadamo se da ćemo time pomiriti nepomirljivo, Prvu banku i Centralnu banku, Mamulu i Savirise, Mila i Igora, Branka i Koču, Tuponju i Oštraljku, laž i istinu, propagandu i profesiju, otvarajući tako prostor za dogovor o uslovima za predstojeće parlamentarne izbore. Na kojima će, sigurne smo, građani Crne Gore i sve nas tri žene, gle čuda, glasati za promjene i smjenu odnarođenog režima. Mi ostajemo do kraja vjerni Partiji, profesiji i svojoj Crnoj Gori"!
Bravo ti ga, Radojka. Vrijeme je bilo da mu rečeš.
Čudo su metafore.
Bonus video:
