STAV

Potemkini

119 pregleda 2 komentar(a)
princ Čarls, Foto: Savo Prelević
princ Čarls, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 24.03.2016. 09:40h

Krim, Novorusija, 1787. godina. Nakon što je Rusija zagospodarila teritorijama sjeverno od Crnog mora, prvi pomoćnik carice Katarine II, knez Potemkin, odlučio je da „Semiramidu sjevera“ sa svim diplomatskim korom koji se nalazio u Rusiji, među njima i austrijski car Josif II, odvede na pobjedničko, svečano putovanje po novoosvojenim teritorijama kojima je isti Potemkin upravljao. Da bi pokazao kako je za kratak vremenski period upravljanja to područje napredovalo u svim aspektima, Potemkin je u pustim i siromašnim stepama naredio da se izrade kulise raskošnih sela, ljudi je obukao u najsvečanija odijela, magacine napunio hranom, puteve ukrasio cvijećem. Bili su pravi „lideri u regionu“.

Osamnaesti mart 2016 godine, Cetinje. Prijestonica jedne ex jugoslovenke republike, koja je takođe „lider u regionu“. I ne samo to: Cetinje je čak kulturna, istorijska i duhovna prijestonica Crne Gore, Grad Heroj. Lijepo to zvuči i Čarlsu i Kamili, kao i svima čije se granice saznajnosti tu završavaju. (Iako su, već u startu, kao par imali sreće da dođu na Cetinje u martu, jer da su nas posjetili u ljetnim mjesecima, kod rezidencije predsjednika bi ih dočekao neobičan miris, tj. smrad, koji dopire iz 200 m udaljenog cetinjskog gejzira, tzv. Ponora.)

Da smo Prijestonica apsurda i paradoksala, te novi primjer metafore „Potemkinova sela“, dokazali smo i tog jutra. Vujanović i Bodanović su ovag puta uzeli u ruke ulogu Potemkina. Ukrašena samo u dijelu grada koji je protokolom bio predviđen za obilazak, (identično kao slučaj Potemkin), Prijestonica je ličila na grad srećnih i zadovoljnih građana, mjesto u kome čak i biznis zone cvjetaju. No, ipak, stvarnost je drugačija. Potemkini još stvaraju, a nama sarkazam ostaje kao štit od vrtloga zabluda.

Tako je u gornjem dijelu grada, dok su se zvaničnici spremali za svečani prijem, jedna cetinjska porodica vodila bitku protiv sistema nepravednog i nejednakog, selektivnog, sličnog srednjevjekovnom - u kojem su za iste postupke ljudi odgovarali zavisno od svog imovnog cenzusa i titule. Ma, koga briga za njih i ostale cetinjske Kihote i Panse, kamere su bile isključivo okrenute ka princu, koji je sa užitkom degustirao cetinjsku čokoladicu (onu od prije 2 godine, koju još nijesu proizveli). Pošto su unijete kalorije, valjalo je iste na neki način eliminisati. U tom trenutku, vispreni cetinjski glavari, uz logističku pomoć ministra Gvozdenovića, preporučili su im najnoviju turističku ponudu grada pod Špadijerskim vrhom - „Upoznavanje sa dostignućima“ (?). Naime, pomenuta se sastoji od vožnje Donjim poljem i Grudom, magistralom (ili moderno mini-zaobilaznicom), pa niz osvijetljeni Bulevar, te fino popločanu Njegoševu, Jopet na staro - Krug. Nesumnjivo bi se ovom vožnjom, prilikom truskanja po ravnim cetinjskim ulicama, mogle kalorije potrošiti. Svakako, siromašna bi to ponuda bila kada se u toku iste ne bi obišla zdanja cetinjske industrije, aktivne biznis zone Obod i Košuta, crnogorski giganti - krila dvoglavog orla. Eh, na mjestu je ona Čarlsova: „Suviše kratka posjeta...“

Nakon što su dobili prospekte daljeg razvoja cetinjske industirije, u kojem su se našli planovi razvoja Bojane i Tare, navedenih Oboda i Košute (ali oni iz '80-ih, kada su ovi radili), počastili smo ih specijalitetima, koje sve manji broj Cetinjana ima mogućnost da konzumira.

Na kraju, bez sarkazma i ironije, najljepši utisak na goste ostavili su mladi ljudi koji su ih na Cetinju dočekali. Ipak, nikog od njih nije brinulo, kao u gore pomenutom slučaju, za još jedan veliki problem - nepostojanje perspektive za život mladih u Prijestonici. Oni su stubovi konstrukcije, bez kojih bi se ista uskoro mogla urušiti. Čak 72 odsto gimnazijalaca ne vidi sebe u ovom radu u bližoj budućnosti. Sigurno evroatlanski procesi, imaginarne biznis zone i „Ljeto u Prijestonici“ neće spriječiti da odu. Njihov odlazak može usporiti samo autobuska stanica, koja ne radi. (Hah, možda je to upravo strategija grada.)

Pošto su završili sa posjetom, Čarls i Kamila su se odvezli žičarom do Kotora. Ostaje samo žal što su zamjerili zbog njene škripe. No neka, Potemkini će to podmazati.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")