KOSMOS ISPOD SAČA

U Spužu se poznaju političari

60 pregleda 18 komentar(a)
Svetozar Marović, Foto: Filip Roganović
Svetozar Marović, Foto: Filip Roganović
Ažurirano: 11.02.2019. 10:48h

Bio sam gost jedne tada „kobajagi“ kontraške televizije, jutarnji program, 2011. godina i kič studio, a govoreći o mom prvom romanu Budva, bagra i blud, voditeljka je okarakterisala Budvu kao novo Svetozarevo. Nasmijali smo se i potvrdili opravdanost nadimka za „kraljicu Mediterana“, ali su kasnije urednici jutarnjeg programa peglali voditeljku jer vrijeđa ime Svetozara Marovića nazivajući Budvu Svetozarevo. Dakle, nije bilo problema što se tim nazivom vrijeđa Budva, već što se vrijeđa Svetozar Marović. Čemer, što bi kratko i jasno rekao jedan moj idealno ogorčen prijatelj.

Dok ga jadnog i čemernog iz apsa u aps sprovode policajci, Svetozar Marović izgleda loše. Postoji mnogo riječi kojima se može opisati njegovo stanje, ali sveobuhvatno je reći samo loše, uprkos činjenici da nije dugo na robiji. Izgleda kao da je utamničen desetak godina. Potrošen. Nije da mu tamo familija i prijatelji fale, pa da je zbog toga klonuo. Možda mu fali neka skupa igračka za duh i tijelo. 

Prebrzo su svi heroji naše tranzicije klonuli u zatvoru. Slabo su se držali u Spužu. I treba se sjetiti, a nikako ih ne porediti jer tu poređenja nema. Robijao je i Borislav Pekić, pa ga nisu slomili. O njegovom duhu i mentalnom sklopu toliko jakom da napiše vrhunska djela ne treba posebno trošiti riječi, ipak, dokazao je da je otporan i na tadašnje zatvore, znatno „neuslovnije“ od današnjih, ako se o uslovima može uopšte govoriti. 

Milovan Đilas robijao je više puta, prevodio Izgubljeni raj u zatvoru, pisao djela, nije imao ni grijanje. Izašao je i svojim djelom Nova klasa pokorio svijet. 

Što reći o držanju i stavu Vlada Dapčevića, koji je dobar dio života proveo u zatvoru zbog ideja, i taj čelični čovjek pljunuo bi danas i na našu vlast, i na Milove arhanđelčiće i grešnike što čuče u Spužu i pokušavaju da se vade nudeći mito, onako kako samo i znaju da funkcionišu i rade. Mito i korupcija, dvije svete riječi u Crnoj Gori posljednjih četvrt vijeka.

Treba se sjetiti i Aćima Višnjića, ipak je robijao u Spužu jer je tvrdio da su Đukanovići kriminalci. Uvrijedio ih je žestoko. Skinut mu je imunitet i poslanik poslat pravo u zatvor. Izašao je bos, a cipele je ostavio za Mila Đukanovića, jer će mu trebati. Izašao je prav i namršten, nije slinio i jadikovao.

Nijedan od pomenutih ljudi nije za poređenje, ali jeste za primjer. Čovjek izgleda može da izdrži robiju ako je tamo zbog ubjeđenja. Bilo kakvih. Može da izađe još jači. 

Nisu pare naše političare učinile jakima, uprkos kupovini stanova, ljubavnica, dizalica, automobila i aviona. U Spužu su se loše pokazali. U Spužu su svi pali. Valjda ćemo vidjeti i ostale kako će proći. Valjda. Vjerujemo u Spuž više nego u Boga.