Višedecenijska je činjenica da vladarstvo u Crnoj Gori ima veću snagu nego što je snaga demokratske i pravno uređene države. Vladarstvo je prva vidljiva moć koja sebi uvijek podastire opravdanje da ona sve radi po zakonu i u ime naroda. Druga vidljiva, a nedodirljiva, moć jeste moć kriminogenih struktura. Tu moć građani i vide i osjećaju, ali nju istu vladarstvo čini nedodirljivom. I na kraju, imamo moć jedne treće grupe, a to su oni koji vrlo uspješno glume glavne junake iz prve i druge grupe moćnika. Toliko dobro glume da ih se građani plaše, a sami moćnici iz prve i druge grupe im čak počinju vjerovati. Voljno im daju ogroman novac da ih baš ti „glumci“ zaštite od sebe samih.
Jedan od oblika osposobljavanja u svim armijama svijeta su Štabne ratne igre (ŠRI). Cilj ŠRI je da se utvrdi stvarna osposobljenost vlastite komande, te komande eventualnog protivnika. Pouzadno se može utvrditi koliko u nekoj vojnoj komandi ima stvarne osposobljenosti, a koliko njene glume i fingiranja. Do rješenja problema i do validnog zaključka se može doći samo pod uslovom ako se u ŠRI, kroz nekoliko supozicija, postavi objektivna operativno-taktička pretpostavka.
Današnja situacija u Crnoj Gori je skoro pa idealna da se provede jedna Štabna ratna igra, od koje bi Crna Gora imala korist, čak i onu istorijskog značaja. Činjenica je da Slavko Stojanović, direktor Uprave policije mjesecima opstruira, Glavnog specijalnog državnog tužioca, da formira specijalni policijski tim. Pošto je do 1991. godine Katnić bio u mlađim oficirskim činovima, moguće je da nikada nije učestvovao u ozbiljnoj Štabnoj ratnoj igri, ali bi njen scenarij danas (ne dirajući Stojanovića) i njena dinamika izgledala ovako:
Supozicija broj 1: Podignuti optužnicu protiv Veselina Veljovića!
Katniću za ovo nije potreban specijalni policijski tim, jer vjerujem da tužilaštvo raspolaže sa dovoljno dokaza za optužnicu. Dinamika supozicije bi bila - u onoj drugoj grupi moćnika rastu tenzije i nervoza pa je moguće njihovo međusobno upucavanje; grupa „glumaca“ vidi šansu za nove uloge; dok će se iz prve grupe moćnika moći čuti prve primjedbe na račun direktora policije Slavka Stojanovića, ali će ipak izgovoriti onu poznatu krilaticu „neka institucije sistema rade svoj posao“. Javno će deklamovati da se sve radi po zakonu, a njihove redove će početi hvatati nervoza. Bura će trajati nekoliko dana, zatim zatišje. Stojanović će nastaviti obavljati “svoju dužnost”.
Supozicija broj 2: Podignuti optužnicu protiv potpredsjednika Vlade Duška Markovića!
I za ovu supoziciju Katniću nije potreban specijalni policijski tim, jer pretpostavljam da tužilaštvo već raspolaže sa dovoljno materijala za ovu pravnu radnju. Dinamika druge supozicije bi bila - počinju dezerterstva iz one druge grupe moćnih; „glumci“ privremeno napuštaju daske koje život znače; dok u prvoj grupi moćnih, uz smjenu direktora policije Slavka Stojanovića, počinju međusobni otvoreni sukobi, a Vlada će ponavljati krilaticu „neka institucije sistema rade svoj posao“.
Nakon ovakve supozicje se može procijeniti darovitost i sposobnost komandanta u ŠRI. Ne zaboravimo da svaka strana u ŠRI može imate svoje glumce. Komandant koji nije dovoljno darovit ili onaj koji glumi darovitog bio bi zadovoljan, jer je dobio dvije veoma teške borbe. Ništa mu to ne vrijedi, jer nije dobio rat, pa će ranjeni protivnik za njega postati još opasniji. Čim se “ranjenik” oporavi zadaće mu smrtni udarac. Darovit komandant ne odustaje dok ne dobije rat. Vratimo se Štabnoj ratnoj igri!
Supozicija broj 3: Podignuti optužnicu protiv Mila Đukanovića!
I za ovu optužnicu Katniću nije potreban specijalni policijski tim, jer vjerujem da u tužilaštvu ima dovoljno materijala za ovu pravnu radnju. Dinamika ove supozicije bi bila - prva grupa moćnika diže uzbunu o rušenju ustavnog poretka, specijalni medijski rat se vodi do istrebljenja, kao kula od karata raspadaju im se svakojaka „kumstva“, prijateljstva i brakovi; iz druge grupe moćnika (u zemlji i inostranstvu) masovno se javljaju za ulogu svjedoka-saradnika; dok se „glumci“ ponovo počinju pojavljivati na sceni sa predstavom „jesam li ti reka´?“
Štabna ratna igra je završena, njen komandant sa svim priznanjima i odličjima odlazi u zasluženu penziju i, kao slobodan građanin, osjeća ponos što je odbranio svoju domovinu. U suprotnom, generacije bi mu se izrugivale zbog toga jer je bio loš glumac.
Autor je general avijacije u penziji i analitičar geopolitike
blagoje.grahovac@yahoo.com
Bonus video:
