Dvadesetog februara otpočeće isplata mjesečnih naknada majkama koje su to pravo stekle na osnovu Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti. Donošenje tog zakona i njegova implementacija izazvalo je dosta bure u domaćoj javnosti, u pogledu njegove djelotvornosti, svrsishodnosti i opravdanosti.
Prije svega, postavlja se pitanje motivacije njegovog donošenja. Da li je ovo održivo rješenje? Ili je ovo zapravo nešto što više liči na jednu populističku formu, i ima sve odlike političke kalkulacije kojoj se pribjeglo u izbornoj godini?
Kao žena i kao majka, unaprijed preuzimajući rizik da neću naići na razumijevanje i odobravanje - prvenstveno žena koje imaju pravo na naknadu, moram izraziti svoje čuđenje i neslaganje u pogledu ovog slučaja.
Da je urađena stručna analiza ekonomskih, socijalnih i drugih prilika zarad poboljšanja nataliteta, ovaj zakon ne bi bio izglasan, jer, između ostalog, vrijeđa dostojanstvo žena i majki.
Njegov disriminatorski karakter je očigledan - po brojnim osnovama i u više aspekata. Posebno prema ženama koje su cio svoj životni vijek provele na selu, rodile po petoro i više đece, a nemaju pravo na naknadu - jer se nikada nijesu prijavljivale Zavodu za zapošljavanje. Korisnice naknada su i one žene koje su evidentirane kao nezaposlene petnaest i više godina. Zamislite apsurd?! Za sve to vrijeme nije im ponuđen ni jedan radni angažman, a izjednačene su sa onima koje su svoje penzije zaradile.
Najviše me brine kategorija žena mlađih od četrdeset godina koje se povlače sa tržista rada. Najbolja i najkvalitetnija radna snaga prestaje da radi! Mnogo mlađih žena, mojih vršnjakinja, mašta o tome da ima siguran posao, brak i porodicu, ali to, u ovim uslovima, nije moguće.
Zarade su manje u odnosu na naše potrebe, a čak ni sa dvije plate u domaćinstvu nije moguće obezbijediti dovoljno sredstava za mjesečnu potrošačku korpu. Još veće nevolje nastaju kada, poslije roditeljskog odsustva dobijete rješenje o prestanku radnog odnosa ili kada vas poslodavac prijavi na minimalni iznos zarade, iako zarađujete više, a država vam u toku roditeljskog odsustva tu sumu nadoknađuje. Đe su u tim trenucima inspekcije, nadležne institucije, poslanici i zakoni da pomognu? Koga i kako stimuliše ovaj zakon? Kome pomaže? One žene koje su rodile i neće ili ne mogu više da rađaju, ili one koje tek treba da rode đecu?
Smatram da ovaj način nije najbolji oblik djelovanja kojim bi se mogla osigurati bolja socijalna zaštita ili povećati prirodni priraštaj. Dodatak za porodice sa jednim djetetom, dodatak za polazak djeteta u školu, pravo na klizno ili skraćeno radno vrijeme korisnicima roditeljskog odsustva, razvijena mreža vrtića koji rade u dvije smjene, podrška mladim bračnim parovima kroz obezbjeđivanje povoljnih kredita za rješavanje stambenog pitanja, fiskalne olakšice, novčane naknade za treće dijete sa mogućnošću plaćenog školovanja ... itd., samo su neki od prijedloga i modela kojim bi se problem dugoročno i kvalitetno riješio.
Ovaj zakon, koji je izglasan od strane opozicionih partija, imaće za posljedicu smanjenu produktivnost rada i neće doprinijeti podizanju nataliteta. Cijeli ovaj slučaj sve viši liči na političko žongliranje između vlasti i opozicije, nego na istinsku namjeru da se pomogne majkama sa troje i više djece i time poboljša prirodni priraštaj.
Autorka je potpredsjednica Crnogorske demkratske unije (Cdu)
Bonus video:
