Kada se na čuvenom XX Kongresu KPSS drug Hriščov, u devetočasovnom obraćanju, razračunavao sa kultom Staljin, legenda kaže da je neko od prisutnih doviknuo „’Đe si bio dosad?“. Vispreni general, novoizabrani generalni sekretar i drug Nikita, uzvratio je mirno - uprijevši pogledom u veličanstveni skup: “A ko pita, moliću lijepo?” Tajac! Staljin bijaše umro, ali ne i staljinizam.
Tako se i mlađani Pajović sa drugom i drugaricom, pita ’đe je bila ta ljuta opozicija pred kojom bi se on zastidio, tokom svih ovih godina. Momak nije odavde. Pa, otprilike gdje i on - nakon svih tih godina. Nema Nikite, negdje čeka, dok živimo u sjenci i „sumraku faraona“. Nego, pozitivni trio, očigledno, odan je i saglasan ideji DPS vječnosti. Tadijer godine nijesu važne, jer prošlost i budućnost ne postoje osim kao sadašnjost. Kad se vrijeme smrzne u lošu beskonačnost - „sve ove godine“ su beznačajan trenutak i retorički ukras. Mladi Dare je mladi Milo, ista energija - ista fraza. Azra je analitikom odmijenila Svetozara, Tuponja Obrada-Miša. Obnovismo državu.
Fali samo peta kolona
Azra je donekle objasnila eventualni nesporazum: pozitivna opozicija je posebne kakvoće: za nju su, čujemo, glasali DPS-glasači. U startu i inače. Nesporno je, dakle, da je i DPS pozitivan - nipošto negativan. Samim tim što postoji i što je, jel’te, - realnost. Domišljato je prenaputio dio nezadovoljnih glasača (koji su u protivnom mogli da zanesu svoj glas, ko zna gdje) Pozitivnoj stranci - kao ulog u „demokratskoj“ igri. Elem, DPS glasači nastupaju u najmanje tri kolone, ali - svi znamo - nijedna nije peta. Marširaju razvijeni u strijelce: liberali, neoliberali, etnoglobalisti, prvoborci prvobitne akumulacije i kapitala, novobogataši i vatreni borci za socijanu pravdu, meki suglasnici, rukometašice i košarkaši... Na izbornim mjestima treba da piše kao na ulazu u Danteov pakao - ovdje ostavite svaku nadu.
Vidimo koliko je DPS-u i glasačima njihovim stalo do ideologije. Svaka je dobra i berićetna. Ipak, stidljivo ćemo priznati da je ovaj neoliberalizam najslađi. Možda nijeste čuli da su pozitivci negativni na neoliberalnu ekonomiju kojoj su vlastodršci posvećeni. Nije smetalo kod glasanja. Svaka ideja, dok ima šansu da zaživi - da bude dakle pozitivna - pokrivena je depeesovim ograncima. Kao što nam rekoše sa lica mjesta - za tu svrhu postoje i posebno obučeni dps glasači.
Ortodoksi obaška
Krasi nas, obaška, osebujna razuđenost i razigranost main stream independente i NATO integratora. Bujaju na sve strane kao patriote poslije kiše. Na tekovinama su, pioniri, vrli reformatori maternjeg nam jezika i identiteta. Etnorevolucionari, fundamentalisti i idealisti, posvećeni ideji vječnih suglasnika, ne haju za materijalna dobra i neoliberalno izobilje. Posebnog su kova, podsjećaju na Staljinove komuniste - mrtvace na dopustu - osluškuju glas predaka. U dosluhu sa pravom stranom istorije. Ne pate od skromnosti koliko ni njihovi politički blizanci - vlastodršci. Nažalost, ne pjevaju internacionalu inače bi danas Škotska bila nezavisna država.
Biti pozitivan
Pozitivci svih nahija groze se i same pomisli da postoje neke druge pozicije i opozicije. Njih (te druge) podržavaju oni glasači, pardon birači, do kojih DPS-u nije ni stalo. Vladajuća stranka ne želi da pretjeruje, a i jeftinije je, tako da broj svojih odanih glasača situira na cirka 25% pučanstva. Ostali su tehnološki višak DPS demokratije.
Pozitivan si, tvoje je da izvršavaš naređenja i nema da brineš o cjelishodnosti. Otuda i bezbrižnost neoliberalnih i NATO implementatora: o nekom osjećaju odgovornosti tu nema zbora. Nadaju se tek toliko da nalogodavac zna šta radi. Najveći neprijatelj im je onaj koji pokušava da ih navede na razmišljanje. Nema rasprave i kolebanja kad je u pitanju nacionalni interes. Građanin se od mnogo mišljenja samo smete. Domoljub ne razmišlja o nacionalnom interesu - on se bori za njega.
Bonus video:
