“…ova fotografija iz Splendida savršeno je objašnjenje svega što nam se dešava. I kako se dešava, i zašto se dešava...“ (B. Brković - Vijesti 16.1.2016.)
Mada rogovi u vreći, gotovo se možemo saglasiti da nemamo valjane društvene misli, analitike i analitičara, koji bi kritičkim poimanjem stvarnosti, upalili neko svjetlo, probudilili svijest i samosvijest crnogorskog društva. Da nijesmo misleći hinsani, to smo, donekle, da rečemo i znali. Ali neće biti da je sve osim političkih naklapanja postalo nepotrebno i višak. I kad to nagovijesti ugledni hroničar obnove crnogorske nezavisnosti, onda takav stav zaslužuje pažnju. Ako nam je, mrčili se ka’ što smo, do razgovora i zajedništva uopšte stalo.
Pa neko je već rekao da slika (po)kazuje više od tisuću riječi. Riječi su vezane za rituale, literaturu i pojmove, a sve je to tijekom naših političkih bura, razvrata, revolucija i kontrarevolucija (socijalistička, AB, neoliberalna...) - gurano u zapećak. Obnovljena vladajuća klasa je konačno pokrenula i reformu jezika, pisma i gramatike. Svaki etnos unutar sebe obavezan je da gaji svoj jezik, da zbori i žubori u sebi i za sebe. Razgovor je čisto etnička stvar. Inoplemenici i vanetnički elementi nijesu pozvani - svaki pokušaj u tom pravcu je miješanje u unutrašnje stvari suverenog etnosa.
Svi naši jezici
Otkad je jezik postao „državotvorna“ kategorija, izgubio je ono malo autonomije, životnosti i jasnoće, što mu je preostalo nakon poluvjekovnog komunističkog diktata. Nije čudo što naš hroničar nadu polaže u video zapise i fotografsko umijeće. Crno na bijelo, pa u koloru - obaška. Fotografija - nipošto omrznuta filosofija koja se poput politike služi bezvrijednim riječima - odgovoriće na bitna pitanja „svega što nam se dešava. I kako se dešava, i zašto se dešava“. Zahvalimo I. Kantu što nas je zadužio sličnim pitanjima... koja će naći smjernice i odgovore tek u okviru crnogorske, nezavisne independističke misli. CANU, DANU, MANU, BANU... uskoro dobijaju pojačanje zvano FANU - Fotografska akademija nauka i umjetnosti. Sa etničkim ograncima razumije se: svaki etnos ima osobeno i sopstveno ozračje, stanovište i spektar boja.
Osim etničkih jezika - valja ovjekovječiti etnos, pritvrditi feudalne i referendumske tekovine - imamo i politički jezik, najmoćniji od svih, vladarski, mjerodavan, državotvoran. Pogledajte samo Jasavićku i Pajovića: koja sila državotvorne ljepote i snage izbija iz njih. Vođa DPS-a može biti ponosan: samo takvi učenici i nasljednici. Ti više i ne zbore, nego državu tvore. Eto dotle je došlo. Vrijeme je, zaista, da nijeme slike progovore - i svemu nas poduče.
Zaćutimo, u Evropi smo
Zahvaljujući političkom jeziku - stvaraocu - imamo ono o čemu smo stoljećima sanjali. I više od toga - nedostaju, nažalost, odgovarajuće fotografije. Dušmani opet vele da smo dobili preskupu simulaciju države i „implementacije“ zapadnih vrijednosti. Sa sve dičnom indepedentom koja nadahnuto i slijepo kaska za vladajućom klasom. (O čemu, pak, postoje fotke). Komunisti su svojevremeno znali otputovati u budućnost i javiti otud radničkoj klasi veselu vijest o skoroj pobjedi nad silama mraka i kapitala. Ministar i socijalista Lukšić je otišao korak dalje: upravo je obnarodovao da je on lično, ali i vaskoliko crnogorstvo preobraćeno i postalo nezavisni entitet sa europskim identitetom. Mašala!
Ironija je istorije, da su Crnogorci za tolike milijarde, na talasu evropeizacije, mogli još i napraviti pravu (i pravnu) državu, u najboljoj evropskoj tradiciji i iskoračiti iz patrijahalno, feudalnog drijemeža. Ali ne: duh plemena u agoniji obukao “armani” odijelo pak se poput Lukšića mlađan šepuri i budan sanja evropsko proljeće usred DPS januara. Inače, novogodišnja Splendid fotografija uz pokušani glamur neumoljivo odaje palanačko sivilo i banalnost. Trenutak slavlja istaknutih predstavnika podzemlja, državnih umjetnika, ministara i prosvjetara obnovljene, zagrobno plemenske ideje. Uz pjesmu - ostariću neću znati!
Bonus video:
