VIŠE OD RIJEČI

Provjera

U njegovoj izvedbi budućnost je uvijek - gola prošlost...
21 komentar(a)
Milo Đukanović, Foto: Luka Zeković
Milo Đukanović, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 12.02.2019. 02:18h

U filmu Povratak u budućnost 2, iz 1989. junaci dolaze u budućnost - baš u 2015. godinu. Jedna od normalnih stvari u toj, filmskoj 2015. bili su i antigravitacioni uređaji, ili nešto slično... Bilo bi vrlo zanimljivo napraviti listu provjerenih “budućnosti”. Od Karpenterovog Njujorka 1997, preko Svemira 1999, Odiseje u svemiru 2001. - bili smo u prilici da provjerimo mnoge od učinaka umjetničke imaginacije filmskih autora... Zapravo - riječ je o mehnizmu imaginacijskog naseljavanja budućnosti - pa, sasvim logično, ljudi imaju potrebu zamisliti što će i kako funkcionisati u tom, “dalekom”, vremenu. I jeste pomalo neobično - stvaraoci su u svojim vizijama budućnosti snijevali antigravitacijske uređaje, kolonizaciju svemira, putovanja s kraja na kraj galaksije, ali, recimo, nisu predvidjeli - mobilne telefone. Nije lako u umjetničkom hrvanju sa budućnošću - predvidjeti što će se desiti ponekad traži više od lucidnosti i puke maštovitosti. 

Ne vjerujem da je o ovakvim stvarima razmišljao premijer kada je odlučio da provjeri podršku svojoj Vladi. On te stvari završava bez imaginacije, golom matematikom. Važno je da ostavi utisak čovjeka koji se ne plaši budućnosti, čak je na Ti sa njom... Tu nedavno objasnio je da sljedeće godine u ovo vrijeme vidi sebe - kao premijera. (Del i Rodni su vjerovali da će sljedeće godine u ovo vrijeme biti milioneri.)

Veliki je to hazarder, reći će neko. Stavlja na kocku svoju političku sudbinu? Kako da ne... Nemojte pomisliti da Đukanović rizikuje. Da je - bilo što neizvjesno. Nije on filmski režiser niti pisac pa da ga zaista zanimaju lavirinti bliske ili dalje budućnosti. On je stvar završio, a onda odlučio da je i odglumi. 

U njegovoj izvedbi budućnost je uvijek - gola prošlost...

To znači da je našao zamjene za one koji prave probleme. Te je smisao čitave operacije, zapravo, uništenje SDP i “skuštinske diktature”. Jer, glasa li SDP protiv Đukanovićeve Vlade - on već ima rezervne igrače, te blagotvornog pada Vlade biti neće. Ali, tada je Krivokapić - politički gotov. Jednak problem za lidera SDP bio bi i ako prozre Đukanovićevu igru, pa, ne daj Bože, glasa i on za Vladu. Tada bi takođe bio - gotov. Tako da sve ovo, ova priča o Đukanovićevom političkom “hazardu”, zapravo predstavlja svilen gajtan za dosadašnjeg koalicionog partnera. Plus malo glancanja sopstvene sujete. I ništa preko toga. 

Premijerov ulazak u političku arenu sa namjerom da provjeri sopstvenu poziciju nalik je boks meču u kojem su protivniku vezane ruke, a sudije su već, prije prve runde, predale bodovne liste. Za svaki slučaj. 

U jednoj od nedavnih, pomalo tugaljivih izjava, Đukanović pojašnjava da je sa Marovićem prijatelj, i da je to oduvijek bio. Onda je pomalo neobično da prijetelju nije objasnio da ga to što radi može skupo koštati. Ili nije znao što mu prijetelj (i najbliži saradnik) radi? Možda nije mogao zamisliti takvo što? 

Bije ga glas da sve zna o “svojim ljudima”, a ovamo ispada naivan (i naivno zatečen) pred zapanjujućom pohlepom i beskrupuloznošću svog prvog saradnika. Da li neko zaista vjeruje u to? Kako nije i to provjerio na vrijeme? 

Provjera je farsa, u najkraćem. Kao i sve ostalo - od 40.000 novih radnih mjesta do auto-puta. Ali, sve te farse imaju jedno nimalo farsično dejstvo - ukidaju bilo koju formu budućnosti, osim one koju može “podnijeti” gazda. 

Ima li tremu pred provjeru, što mislite? Kad sve prođe hoće li reći da je to za njega čast, ali i obaveza... Biće to nova orgija demagogije, možete se kladiti. Brzo ćemo - provjeriti.   

A do tada - želim Vam lijepu i srećnu Novu Godinu. I da je zapamtite po nečem vrijednom sjećanja...

Što bi mogao biti pravi razlog da se zapamti naredna godina? Možda ako dobijemo konačni dokaz da u Crnoj Gori smjena vlasti nije naučna fantastika u rangu - antigravitacionih uređaja...