Gledam, slušam i iščuđavam se, ne onome što se ovih dana dešava u Evropi, nego analitičarima i političarima, na koji sve način oni objašnjavaju terorističke akte koji se širom planete dešavaju, a posebno najnovije zločine u Parizu. Te analize pokazuju, da su analitičari uglavnom konfuzni, a političari frustrirani iz razloga što ne detektuju suštinski uzrok onoga što nam se dešava. Zbog toga su odgovori država na to zlo magloviti, naprasni, brutalni, a u krajnjem - neizvjesnog su ishoda.
Još se nedovoljno shvata da je terorizam samo sredstvo u funkiciji neke politike. Kroz istoriju ga je bilo i biće ga, ali prvi put on se pojavljuje kao planetarni cunami, zbog toga što ga je izazvao jedan drugi još opasniji cunami koji već dvije decenije svojom rušilačkom energijom hara planetom. Taj cunami je neoliberalizam, koji nije ništa drugo nego je najopakiji oblik fašizma što ga istorija pamti.
Neoliberalizam je nastao kao društveno-političko uređenje u dvije najrazvijenije civilizacije - u Sjevernoj Americi i u Evropi. Njegovu razornu moć i vide i osjećaju svi žitelji planete. On je brutalan, vulgaran, dekadentan i neokolonijalan. Čovjek vidi da je i sam ugrožen, a ne vidi od koga konkretno. Ugrožene su čitave države, pa čak i one koje se pežorativno nazivaju silama ili velesilama.
Politika i religija nijesu pomiješane samo u onim prostorima gdje težišno žive muslimani, nego su pomiješane svuda. Taj miks je tipično geopolitičko sredstvo fašisoidnog neoliberalizma. Čim je nešto geopolitičko, ono prerasta u imperijalno-neokolonijalno. Turska je danas tipičan primjer kako da se objasne fenomeni neoliberalizma. Ona je u isto vrijeme jedan od njegovih generatora sa imperijalnim aspiracijama, a vrlo brzo će biti stradalnik takve svoje politike. Erdogan i Davutoglu će biti personifikacija i jednog i drugog. Očigledna je njihova ambicija da islam preraste u društveni projekat. Oni su najveća prijetnja sekularizmu turske države što može prerasti u regionalni, pa i u onaj planetarni rizik.
Osnovna doktrina globalizacije je sadržana u tri riječi i glasi: “Privatizuj, privatizuj, privatizuj!”. Ta doktrina je rezultirala planetarno kataklizmičnim posljedicama. Ona je dovela do toga da su i najjače države postale inferiorne u odnosu na otuđene centre moći. Ko su ti centri moći? To su oni pojedinci koji politički obnašaju državne funkcije, a paradržavno, lično oni i sa njima povezana lica, bave se biznisom. Države su zarobljene i pretvorene su u njihove servise. To je onaj vidljivi oblik neoliberalizma u kome većina naroda postaje socijalno ugrožena frustrirana masa. Kada se u tu masu ubaci miksovana religija i politika, naoružani fanatizam je neizbježan. Tada je taj naoružani fanatizam i ideologiziran, pa ga je nemoguće staviti pod kontrolu bilo kojim drugim sredstvima, osim upotrebe oružja.
Eto onda prilike za proizvodnju i promet naoružanja, kao jednom od oblika unosnog biznisa. Njihov lobi je samo jedan od onih otuđenih centara moći. Zbog čega su onda političari i državnici konfuzni kada treba donijeti dugoročno efikasne mjere protiv naoružanog fanatizma? Zbog toga što rade i u državi i u paradržavi, čime se problem sve dublje generiše.
Više od decenije upozoravam da će planeta biti ugrožena od tri cunamija. Prvi je neoliberalizam kao fašizam, koji je težišno generisan na Zapadu. Drugi je organizovani kriminal i korupciija (sa mafijama kao svojom vojskom), koji težišno dolazi sa Istoka i koji lobiranjem, kao najopasnijom koruptivnom radnjom, svoju aktivnost usmjerava prvenstveno prema Zapadu. Treći cunami dolazi sa Juga, kao naoružani fanatizam, kojeg prate krvavi fondovi, kako oni tajkunski, tako i oni dinastički. Frustrirane migracione kolone između njih samo su ukliještena masa.
Preko Crne Gore su odavno rušilački trag ostavila oba cunamija - i onaj sa Zapada i onaj sa Istoka. Obrisi onog južnog cunamija su vidljivi preko već pomenutih fondova. Biće nužna promjena, ne samo vlasti, nego i promjena društveno-političkog sistema, jer je otuđeni centar moći odavno zarobio državu Crnu Goru. Bojim se da će se to teško moći izvesti bez antifašističkog ustanka građana. Srbija, kao da je prespavala dvije decenije. U njoj je neoliberalizam u punom zamahu. MMF je najjača divizija u promociji neoliberalizma na planeti i upravo je on jedan od onih otuđenih centara moći.
Srbija je danas poligon MMF-a. Od doktrine “Privatizuj, privatizuj, privatizuj!”, sada se spasavaju i one države u kojima se ona i začela, dok u Srbiji ta doktrina tek uzima zamah. Srbija je u riziku.
Od terorizma, kao planetarne kuge, ima samo jedan lijek - ukrotiti neoliberalizam, kao opaki oblik fašizma, a to će biti moguće samo onda kada države budu jače od otuđenih centara moći. Biće jače tek onda kada budu povratile monopol na silu i moć u svim oblastima, uključujući i ekonomiju, a posebno finansije.
Između socijalističkog kapitalizma ili kapitalističkog socijalizma, tražiće se formula za spas planete. Do tada će američko-evropsko-rusko partnerstvo, na novim osnovama, biti jedini garant da se do novog i humanijeg svjetskog poretka nekako dođe mirnijim putem.
Autor je general avijacije u penziji i analitičar geopolitike
blagoje.grahovac@yahoo.com
Bonus video:
