VIŠE OD RIJEČI

Vanzemaljci

Tu se i ekipa sa vlasti ponaša kao da su vanzemaljci. Možda zato nema reakcija, još nisu ni čuli što priča Duško Knežević budući da su od crnogorske stvarnosti svjetlosnim godinama daleko, pa informacija još ne može stići do njih
8404 pregleda 9 komentar(a)
Knežević, Foto: Arhiva "Vijesti"
Knežević, Foto: Arhiva "Vijesti"

Bilo bi to zaista spektakularno: u trenutku kada se ispostavlja da postoje vanzemaljske civilizacije, u Crnoj Gori imamo sljedeću situaciju: Amfilohije vrača i psuje, DPS je na vlasti, a opozicija se ne može ni oko čega dogovoriti.

Nije ova jednačina tako jednostavna. Prije svega, radio signal „uhvaćen“ iz nezamislive daljine od milijardu i po svjetlosnih godina, može biti i nešto drugo, uprkos ponavljanju koje upućuje na artificijelnost. Ali sve ovo ostalo ne može biti ništa drugo nego li pokazatelj kašnjenja, bolje reći civilizacijskog zaostajanja, crnogorskog društva. A to nije problem samo za nedužne, već za sve. To je zapravo problem gdje nam čak i vanzemaljci, sve i da imaju dobru volju, malo mogu biti od pomoći. Trenutak kada budemo imali jasnu potvrdu postojanja drugih, vanzemalskih civilizacija biće, izvjesno, jedan od najznačajnjih trenutaka u nekih desetak hiljada godina ovako ili onako dokumentovane ljudske istorije. Na koncu, nije izvjesno da će se takav trenutak ikada dogoditi. Taj (hipotetički) trenutak biće kapija jednog zaista novog, globalno novog svijeta. Ta spoznaja moraće posebnom nijansom obojiti sve druge spoznaje.

Zamislite da se to desi, a mi tu gdje jesmo. Što ćemo onda? Kakve bi to debate iniciralo u ovakvom crnogorskom društvu? Da li bi glavna pitanja o vanzemaljcima bila - Jesu li Crnogorci ili Srbi? Priznaju li odluke Podgoričke skupštine? Njihov odnos prema nezavisnom Kosovu? Što misle o guslama? Jesu li prvo znali za Ruse, pa za nas, sve ostale?

Izgleda zastrašujuće ova vrsta anahronosti, zar ne?

I inače, te kosmičke daljine znaju proizvesti zanimljive efekte. Recimo, ako postoji neka vanzemaljska civilizacija na tridesetak svjetlosnih godina od nas, pa im, eto, sve je moguće u kosmosu, padne na pamet da baš sada posmatraju Zemlju, konkretno njen komadić poznat kao Crna Gora, što će vidjeti? Vidjeće Đukanovića kako rve za Sloba, kako surovo detronizuje političare o kojima sada govori kao o značajnim državnicima, kako progoni crnogorske nezavisne intelektualce i obećava vječnost Slobovoj federaciji, kako ono bi, modernoj i funkcionalnoj... Što bi gospoda vanzemaljci pomislili o današnjem trenutku crnogorske istorije?

Da su samo par svjetlosnih godina bliži, vidjeli bi i „momke iz devedesetih“, vesele, razigrane i raspjevane, kao da su drugari Toni Montana i upravo su shvatili da je „svijet njihov“.

Tu se i ekipa sa vlasti ponaša kao da su vanzemaljci. Možda zato nema reakcija, još nisu ni čuli što priča Duško Knežević budući da su od crnogorske stvarnosti svjetlosnim godinama daleko, pa informacija još ne može stići do njih. Ova zanimljiva „privatna galerija“ daje pravu sliku jednog pandemonijuma banalnosti koji je presudno oblikovao naše živote. Mada, ta rečenica “Milo stoji iza svega” je zaista višeznačna: a većina Crnogoraca vjeruje da je tačna - bilo da pričate o bankarstvu, pravosudnim spektaklima, sportu ili medijskim hajkama... Doduše, Kneževića trenutno “spašava” to što je i on van-zemaljac.

Ili, sa daljine od sto svjetlosnih godina, što će vidjeti, naši prijatelji, hipotetički vanzemaljci? Upravo završenu Podgoričku skupštinu. Kako im onda objasniti da se to u stvari i nije desilo. Bar za nas današnje. Muke sa vanzemaljcima i crnogorskom stvarnošću izgleda nisu nimalo jednostavne. Svijet se mijenja, vanzemaljci su kao Beketov Godo, nema sumnje da će uvijek biti čekani. Ali, sa njima ili bez njih, svijet će biti drugačiji, iz dana u dan, iz godine u godinu. A ovdje, hoće li ovdje i dalje naporno isti refreni da zveče?

Samo mi sami sebe vidimo baš u ovom času... A ne znam je li nam ono što vidimo ikakva utjeha. „Ljudi vide ono što žele da vide, a ono što žele da vide nikada nije u skladu s realnošću“, napisao je u monumentalnom romanu “2666” sjajni Roberto Bolanjo.