Definitivno, ima nešto mazohističko u crnogorskom društvu. Saga porodice Marović nadmašuje onu romansiranu, a davno napisanu, o Forsajtima. Mnoge crnogorske sage će biti tema pjesnicima, književnicima i filmskim stvaraocima. Njihovo stvaralaštvo i ima za cilj da nove generacije upozori šta ne valja činiti. Međutim, šta da radimo sa političarima i njihovim biračima? Šta je njihova sveta dužnost? Nažalost, oni se često ponašaju kao da su baš oni pjesnici, književnici ili filmski stvaraoci, a ne oni koji treba da grade budućnost države. Upravo to proizvodi društvenu karikaturalnost.
Rečenica ,,Jesam li ti reka’ “, skoro da je postala "crnogorskom sentencom" koja ima sva obilježja mazohizma. Nije rijedak slučaj da mi se mnogi u Crnoj Gori obraćaju kada žele nešto da prokomentarišu u vezi predsjednika Političkog savjeta DPS-a Svetozara Marovića, a što se odnosi na moje javno objavljeno pismo tom istom Maroviću prije 12 godina. Istine radi, danas je interesantno čitati to pismo, jer u njemu Maroviću sugerišem šta mora uraditi, a šta ni u kom slučaju ne smije uraditi. Jer, u protivnom, desiće mu se to, to i to. Upravo ono što mu se danas i dešava. U čemu je onda mazohizam “crnogorske sentence”? U tome što istu izgovaraju baš oni koji su godinama glasali za listu na kojoj se nalazi taj isti Marović, dok su mene prezirali zbog onoga što otvoreno pišem njihovom miljeniku. Oni ni danas ne razumiju šta je to ljudski savjet koji sam mu javno dao. Jer su interesni halapljivci.
Sve rečeno je samo mali dio crnogorskog mazohizma, cinizma i licemjerja. Pogledajmo jedan drugi aspekt! Prirodno svojstvo je svakog živog bića da štiti svoje potomstvo i svoju porodicu. To čak rade i čopori u divljini. Lični stav je Marovića što posmatra golgotu svakodnevnog hapšenja svoje porodice, a koja ispašta zbog njegovih grijehova. Problem je u tome što on ne osjeća prirodnu potrebu ili nagon da kaže: “Ja sam za sve to odgovoran!”. Tako bi bar malo sačuvao ljudsko dostojanstvo, a umanjio bi njihovu ne malu odgovornost. Ni ovo nije suština ove opservacije, nego je u tome što su mnogi građani permanentno glasali za listu na kojoj se nalaze takvi - nejaki, a opaki po druge i to je činjenica koja ukazuje na društveni mazohizam u Crnoj Gori. Ovakvi su birani na razne dužnosti uključujući i funkcije predsjednika država, državnih zajednica, vlada, skupština, ministara i ko zna čega sve ne. Nisu u stanju zaštititi svoje najbliže, a trebalo bi da štite sve nas?! U pitanju je društveni mazohizam glasača.
Demokratska partija socijalista je višedecenijski tromb u krvotoku crnogorskog društva. Umjesto da se tromb efikasno razbije, društveni mazohizam ga uporno vještački održava, zavaravajući i sebe i druge da taj isti tromb neće razoriti sopstveno srce. Sa svojom vladavinom DPS je izvršio duhovni genocid u Crnoj Gori. To mu je omogućio, ne samo politički, nego i onaj društveni mazohizam. Nauka je odavno utvrdila da su dobre one procjene i analize (koje imaju strateški značaj), a koje imaju koeficijent sigurnosti 0,5 (50% ostvarivosti), dok su one sa koeficijentom sigurnosti 0,75 veoma poželjne. Neka čitaoci zaključe čije se procjene i analize ostvaruju (uključujući i one moje) i sa kojim koeficijentom sigurnosti. Ni ovo nije poenta ove analize, nego je upozorenje građanima Crne Gore na ono sa čime će se u budućnosti susresti.
U čemu će se razlikovati Milo Đukanović od predsjednika Političkog savjeta DPS-a Svetozara Marovića kada on bude polagao račune iz vremena svoga svevlašća? Ni u čemu! Trošiće i potrošiće svakoga, kako bi bar za jedan dan produžio kakvo-takvo političko trajanje. Dok će u isto vrijeme njime opčinjeni mudrovati: “Jesam li ti reka’? “. Ili će možda reći: “Ne znaš ti njega.” Tek toliko da vam da do znanja da ga baš on najbolje poznaje. Upravo je u tome suština mazohizma. Dobro ga poznaje, ali mu podanički služi, čime mu osnažuje legitimitet svevlašća. Građani će biti uskraćeni da vide od kakvog ljudskog materijala su napravljeni DPS moćnici, ukoliko se oni počnu međusobno upucavati. I to ne isključujem jer su nejaki laki na obaraču. Iskustva iz novije istorije na to ukazuju.
Mazohistično, zar ne?!
Različita razočaranja u životu mogu zadesiti čovjeka, a samo iz nekih se može izvući nauk. U Crnoj Gori će mnogi biti razočarani kada shvate kakav rđav ljudski material je upravljao ovom zemljom. U uživanju opljačkanim bogatstvom oni ne vide očaj većine, koja masovno počinje da kune i proklinje svoje krvopije. To je morbidno. Poslednji je čas za reagovanje kako sve to ne bi otišlo u nekontrolisani haos.
Nije mudro zanemariti procjene i analize koje vrijeme potvrđuje. Siguran sam da se danas predsjednik Političkog savjeta DPS-a Svetozar Marović kaje zbog toga što nije poslušao savjete od prije 12 godina. Baš kao što sam siguran da na vrijeme mnogi treba da izbjegnu razloge za svoje trajno kajanje. Neki će se ipak kajati, više i od samog Marovića.
Autor je general avijacije u penziji i analitičar geopolitike
blagoje.grahovac@yahoo.com
Bonus video:
