Građani Pljevalja se decenijama guše u magli dima iz Termoelektrane. Nekadašnji industrijski centar pritisla vaskolika bijeda. Ljudi se raseljavaju i iseljavaju, dok u Vladi pričaju o Termoelektrani 2, o toplifikaciji grada i sličnim projektima.
S obzirom da se naredne godine u Crnoj Gori održavaju parlamentarni izbori i otvara poglavlje životne sredine u pregovorima sa EU, Vlada ovih dana ubrzano kreće u akciju „spašavanja Pljevalja od zagađenja“. Za sanaciju stanja opredijeljeno je 572.000 eura, od čega 417.000 eura za nabavku ekološki prihvatljivih goriva.
Sjever Crne Gore bio je prebogat šumskim kompleksima, koje su decenijama uništavali i uništavaju zakupci i divlje drvosječe. Šumski basen u Pljevljima čini 65% drvnog potencijala u Crnoj Gori, a građani za ogrev koriste ugalj i doprinose zagađenju sopstvene životne sredine.
Da se država Crna Gora s pažnjom odnosila prema šumskom blagu, danas bi grad Pljevlja koristio i izvozio pelet, brikete i druge drvne prerađevine. Pošto naše vlasti najbolje barataju sa prodajom i koncesijama, pljevaljskim šumama sada gazduje koncesionar, što ne znači da se manje uništavaju.
Da smanji emisiju štetnih gasova u vazduhu, Opština Pljevlja se opredijelila za kupovinu briketa i peleta, koje će u određenim količinama isporučiti zainteresovanim domaćinstvima, uz subvenciju 50% cijene. Od dva ponuđača jedan je iz inostranstva, iz susjedne nam Foče. Vjerovatno je riječ o nekom „crnogorskom jaranu“, jer se naziv kompanije vezuje za Crnu Goru.
O nabavci ekološkog goriva i sumi koju jeVlada prežalila za „spas Pljevalja od zagađenja“ priča se na sva zvona, a niko ne kaže da pelet i briketi sagorijevaju u specijalnim namjenskim pećima, a ne u furunama i šporetima na drva. Predviđa se „edukacija u unapređenju tehnika loženja u domaćinstvima i stambenim objektima“, a previđa se da su građani Pljevalja toliko siromašni da ne mogu nabaviti odgovarajuće peći, koje su za naše prilike jako skupe. Uvozno gorivo, uvozne peći!
Svi građani Crne Gore jesu za „spas Pljevalja“, ali se postavlja pitanje opravdanosti takve investicije u sred grejne sezone, koja nekome donosi profit, a neće smanjiti koncentraciju otrovnih gasova u
Pljevljima, jer je Termoelektrana glavni zagađivač. U prilog ovoj tvrdnji govori činjenica da je nedavno alarmantno zagađenje utvrđeno u toplim danima, kada su građani trošili vrlo malo uglja za zagrijavanje domaćinstava.
Po razorenoj industriji, zagađenosti vazduha i siromaštvu Nikšić i Pljevlja su mnogo slični gradovi. Davnih 60-ih godina Nikšić je istrpio sličnu promašenu investiciju drugačije namjene. U Ozrinićima je izgrađena mašinska hala za hidroelektranu „Ozrinići“, a na Liverovićkom jezeru podignuta brana, te u cjelosti izgrađeni tuneli za dovod vode u Ozriniće. Do centrale u Ozriniće nikada nije stigla ni kap vode.
Reditelj Živko Nikolić je ovu glupost ismijao u dokumentarnom filmu „Biljeg“. Počivši Velikan bi danas snimio bezbroj „biljega“ širom Crne Gore.
Bonus video:
