PROFESIONALAC

Svjedok ili prorok

I ako je Medojević morao u zatvor, ako zatvor prijeti Kneževiću, onda bi to isto trebalo da važi i za Katnića, Đukanovića ili Šćepanovićku u slučaju da odbiju da tužilaštvui daju konkretne odgovore na pitanja o čokoladi ili Zemunskom klanu
267 pregleda 17 komentar(a)
Nebojša Medojević, Foto: Boris Pejović
Nebojša Medojević, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 03.12.2018. 06:50h

Balkanska korupcija nije dosadna. Kada bi se o tome napisao udžbenik i to u formi sabranih viceva, ta bi se knjiga dobro prodavala… Neki niži državni službenik, koji je godinama radio kod predsjednika suda za civilne procese, došao je na genijalnu ideju da od obje zavađene stranke uzme predujam i to na ime svog povjerljivog položaja. Klijent koji dobije spor obavezuje se da će mu platiti za njegove usluge, a drugoj strani, koja je, dakle, izgubila proces, on se obavezao da će novac vratiti, i za takvo ponašanje imao je sljedeće objašnjenje: „Žao mi je što ste izgubili spor. Ja sam se uzalud trudio. Uzmite vaš novac. Znate, ja imam principe!”

Nije nikakvo čudo što su obje zavađene strane, u povjerljivim razgovorima, proširile njegovu slavu: pobjednik ga je hvalio kao uspješnog saveznika, a onaj što je izgubio proces lijepo je govorio o njegovom nevjerovatnom poštenju.

Tako je Herman Nojbaher, Hitlerov izaslanik, u knjizi „Specijalni zadatak Balkan” opisao na jednom primjeru fenomen balkanske korupcije.

Iako je dio njenih citata dosta rabljen od srpskih nacionalističkih krugova u raspravama o odnosu između balkanskih naroda, nacista i Hitlera prema srpskom pitanju, činjenica je da je predratni gradonačelnik Beča i poslijeratni jugoslovenski zarobljenik, dao mnogo vrednija zapažanja o osobenostima Balkana, koja su prisutna i danas.

Tako bi, primjera radi, bilo interesantno znati šta danas neki obrazovani Bečlija, Njemac ili Evropljanin misli o tome da Glavni specijalni tužilac u njegovoj državi izjavi da je neko pokušao da mu podmiti suprugu sa 4.000 eura.

“Njoj su pokušali da podmetnu mito u predmetu jednog kafića. Ona radi u upravnom postupku, jedan, da kažem ne toliko značajan posao, u smislu donošenja kontra odluka. Ali imaju običaj da kada daju nekom rješenje, da taj ko dobije rješenje časti čokoladom koja vrijedi od dva do tri eura. E u toj čokoladi koja je bila namijenjena mojoj supruzi, bilo je 4.000 eura. Ona je trebalo da uzme čokoladu, stavi je u torbu, što je, ponavljam, uobičajeno. Dva policajca čekala su je na izlazu, ali srećom, ona tu čokoladu nije uzela’’, ispričao je Glavni secijalni tužilac Milivoje Katnić prije oko dvije i po godine pred skupštinskim Odborom za antikorupciju.

E sad, kako je balkanska korupcija kreativna, vjerovatno bi osumnjičeni negirao da je ubacio novac u čokoladu, kasirka u nekom marketu koja je upakovala čokoladu bi se našla u čudu kad bi joj na vrata pokucala policija, možda bi odgovornost prebacila na poslovođu, a ovaj na vlasnike fabrike čokolade u Švajcarskoj ili Austriji… I tako u nedogled.

Kod nas je problem u startu - niko od tužilaca nije našao za shodno da reaguje, pozove Katnića na saslušanje u svojstvu svjedoka, ili zato što taj slučaj nije prijavio niko od poslanika, članova Odbora za korupciju.

Ali ako je saslušan Nebojša Medojević zbog izjave o navodnom pokušaju korumpiranja Katnića sa 100 hiljada eura kako ne bi poslao Miomira Mugošu u pritvor, ako je saslušan Milan Knežević zbog toga što mu je navodno neimenovani sudija tražio 10 hiljada eura da ne ode u zatvor zbog napada na policajca, onda je morao biti saslušan i Katnić zbog čokolade. Kao što su, primjera radi, morali biti saslušani funkcioneri DPS-a koji su tvrdili da je Medojević bio saradnik Zemunskog klana, počev od Mila Đukanovića do Marte Šćepanović. Tim prije što je veći stepen društvene opasnosti ako je poslanik, dugogodišnji član Odbora za bezbjednost. Doveden u vezu sa takvom mafijaškom organizacijom.

I ako je Medojević morao u zatvor, ako zatvor prijeti Kneževiću, onda bi to isto trebalo da važi i za Katnića, Đukanovića ili Šćepanovićku u slučaju da odbiju da tužilaštvui daju konkretne odgovore na pitanja o čokoladi ili Zemunskom klanu.

Prvo, zatvaranje Medojevića nije ništa drugo nego do još jedan dokaz selektivnosti dijela crnogorskog pravosuđa - progoniti kritičare i protivnike režima, držati povez preko očiju kada se sumnjiče pripadnici režima ili bliski mu centri moći.

Drugo, važno pitanje koje je otvorio ovaj slučaj jeste imunitet.

Šta ako, je, primjera radi, Knežević dao sudiji 10 hiljada eura. Time bi i on, ili eventualni posrednik, napravili krivično djelo davanje mita. Zar se nije svakom desilo da u sebi pominje oca, majku i psa, zbog nečega što je uradio, nesvjesno, tražeći liniju manjeg otpora? Ili, šta ako je Knežević tajnu podijelio sa kolegama, prenio je predsjedniku i potpredsjedniku parlamenta, Ivanu Brajoviću i Branimiru Gvozdenoviću, da li su svi ti poslanici sada svjedoci, da li svi mogu biti poslati u zatvor ako odbiju da kažu ime navodno korumpiranog sudije…

Političare za javno izgovorene optužbe, u odgovarajućim širokim granicama, treba da nagrađuju ili kažnjavaju birači, a ne tužioci ili sudije. Zbog nekih riječi koje nisu držale vodu, Medojević, Knežević i DF već osjećaju posljedice u biračkom tijelu. Osjetiće ih i oni iz DPS-a. Kao što neki već osjećaju, a neki će tek osjetiti posljedice djelovanja pravosudnog sistema u čijem su kreiranju učestvovali. Kao što je na kraju Nojbaherove priču dovitljivi službenik uvaćen na djelu, ustanovljeno je da je vlasnik nekoliko kuća.

Treće, najbitnije, balkanska korupcija nije dosada, posebno ako iza nje stoji politika. Što je sigurno u slučaju zatvaranja Medojevića.

Nemaju sudija Savić i dio njegovih kolega iz Višeg suda petlje da samostalno odluče da zatvore Medojevića. To nije moglo proći bez pritiska ili saglasnosti “odozgo”, pa makar se to gore završavalo na njihovoj šefici Vesni Medenici.

Vrh DPS je previše ozbiljna struktura da bi donijela ovakvu odluku bez razmatranja posljedica - Crna Gora je opet u inostranim medijima autokratska tvorevina čija policija otima i hapsi opozicione poslanike po mraku; nekoliko desetina minuta nakon usvajanja Rezulucije o poništenju odluka Podgoričke skupštine što je poslastica za hroničare i istoričare; ugrožen je nastavak dijaloga o izbornoj reformi sa mogućnošću ponovnog bojkota parlamenta, protesta i novom prismotrom Brisela, Berlina, Vašintona… I to sve u trenutku kada je DF ublažavao svoju retoriku.

Vrh DPS je jedinstveno mogao donijeti ovu odluku samo ako je želio izvesti kratkotrajnu demonstraciju sile. Po sistemu ako nam može proći preuzimanje RTCG ili pucanj na Oliveru Lakić, zašto nam ne bi prošlo i ovo. Ali kao što zatvor nije ućutkao Kneževića, ne vjerujem ni da će sada Medojevića, niti bilo koga od preostalih pravih oponenata vlasti.

Druga mogućnost je ono o čemu Medojević mjesecima je pričao - da ga neko nekom u DPS-u dobro uvaljuje. Preko leđa trećeg, kao što to obično biva.