Ruski predsjednik Vladimir Putin jednom je rekao „Medvјed ni od koga ne traži dozvolu.“ Zaista, tokom protekle dvije godine, on je od Ukrajine do Sirije pokazao svijetu da je politički medvjed. Pa ipak, čak i ljuti i uznemireni zapadni lideri, i čak i konzervativni političari u SAD su prema Putinu osjetili bar malo zavisti.
Dok se Sara Pejlin na primjer žali na slabost američkog predsjednika Baraka Obame, kao da priželjkuje predsjednika koji se, poput Putina, „rve sa medvjedima i vadi naftu.“ Bivši gradonačelnik Njujorka Rudi Đulijani je takođe otkrio svoje divljenje prema Putinu, govoreći: „On donosi odluku i on je sprovodi ... To je ono što se zove vođa.“
Pošto je osvojio treći predsjednički mandat, Putin je postigao izuzetan rejting koji se kreće od 80 do 90 odsto. Čak i sa „diktatorskim popustom“ - odnosno pretpostavkom da ove vrtoglave brojke nisu sasvim tačne, Putin je daleko popularniji od svojih zapadnih kolega, koji moraju da izdrže relativno nezavisne i agresivne medije i živu javnu raspravu oko svakog političkog pitanja i svakog ličnog problema, od seksualnih veza do pravilnog korišćenja i-mejl servera.
Putin je uspješno predstavio svoje postupke kao odbranu ruskih nacionalnih interesa od Zapada, a naročito od SAD i NATO-a
Putin, za razliku od političara u nekom demokratskom sistemu, može izbjeći beskrajni stres političke kampanje, odbrane svog političkog stava, borbe za privlačenje pažnje, ili pripreme arsenala opravdanja za gafove, pogrešne izjave i poteze.
Iako je Putin oslobođen od ovakvih neugodnih stvari, njegovoj administraciji ipak treba određen oblik javne podrške. Malo koji režim opstane decenijama samo na prisili, što je skupa opcija u svakom slučaju. Puno onoga što radi u inostranstvu namijenjeno je domaćoj javnosti. Agresivne, rizične, ili čak opasne spoljnopolitičke poteze rusko stanovništvo uveliko podržava kao dokaz snage i uticaja svog lidera.
Taktika - mačizam
Dio zanosa javnosti Putinom i onim što izgleda kao sve više impilsivna spoljna politika, proizlazi iz ogorčenja zbog slabljenja ruske moći i uticaja 1990-ih. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, nova nezavisna Rusija pod predsjedništvom Borisa Jeljcina je doživjela propadanje ekonomije i isparavanje statusa supersile. Rusi su uskoro stekli utisak da zapadne zemlje, koje su savjetovale Jeljcinovu administraciju, žele da unište rusku ekonomiju, podriju njenu vojnu moć i steknu uticaj u „bliskom inostranstvu“ Rusije (u bivšim sovjetskim državama).
Do trenutka kada je Putin osvojio prvi predsjednički mandat 2000. godine, Rusija je i u zemlji i inostranstvu smatrana slabom državom u unipolarnom svijetu kojim dominiraju SAD. Ruska javnost i Kremlj su stoga željeli da ožive ponos zemlje i njen međunarodni imidž - kroz proces koji su ruski sociolozi Tatjana Rjabova i Oleg Rjabov nazvali „ponovno sticanje muškosti”.
Kada je Putin došao na vlast, njegov mačizam je lansiran kao sredstvo za odnose sa javnošću, kao način za emitovanje njegovog legitimiteta i ruske snage. Putinova ratoborna spoljna politika i propagandni snimci su uglavnom oblikovani tako da ga predstavljaju kao jakog, upornog, čvrstog, čovjeka koga napadi drugih zemalja ne mogu pokolebati.
Ova taktika je bila uspješna. Nakon pripajanja Krima, njegova popularnost je, uprkos padu rublje, skočila sa 65 odsto u januaru 2014. na 85 procenata u decembru 2014. U oktobru 2015, Putinov rejting je bio nevjerovatnih 89,9 odsto, što je vjerovatno posljedica pokretanja intervencije u Siriji, poteza koji podržava više od 70 odsto Rusa. Upotreba krstarećih raketa „kalibr“, koje su ispaljene sa ruskih brodova u Kaspijskom moru i prizor ruskih borbenih aviona kako napadaju teroriste pokazali su Rusima da je njihova zemlja ponovo zvijezda na svjetskoj sceni.
Pod parolom zaštite nacionalnih interesa
Putin je uspješno predstavio svoje postupke kao odbranu ruskih nacionalnih interesa od Zapada, a naročito od SAD i NATO-a, koji navodno pokušavaju da oslabe rusku državu i spriječe je da zauzme mjesto koje joj pripada u međunarodnoj areni. Putin je, na primjer, u januaru 2015. izjavio da se u Ukrajini ne vodi borba protiv ukrajinske vojske, već protiv „legije stranaca“, pod pokroviteljstvom NATO-a, sa ciljem obuzdavanja Rusije.
Javno mnjenje odražava Putinov stav. U junu 2015. godine, 86 odsto Rusa se donekle složilo sa tvrdnjom da SAD „iskorišćavaju sadašnje teškoće Rusije da bi je svele na drugorazrednu silu i sirovinski dodatak za Zapad“.
Putinove pristalice u Rusiji nalaze simbolične načine da nadjačaju SAD, ali ta država i sama zavidi na moći dok teži da se daleko van granica nadmeće sa vojnim, ekonomskim i političkim uticajem Amerike
Ove teme su prisutne i u propagandi prokremaljskih grupa, kao što su Mlada garda (omladinski ogranak vladajuće partije Jedinstvena Rusija). Ova grupa smatra da Putin štiti ruske nacionalne interese od miješanja Zapada, uključujući rušenje ukrajinskog proruskog lidera Viktora Janukoviča, koje su navodno predvodile SAD.
U oktobru prošle godine, za Putinov rođendan, Mlada garda je organizovala izložbu političkih plakata, od kojih je na nekoliko bilo prikazan ruski lider kako dominira nad američkim predsјednikom Barakom Obamom, tj. kako ga drži za uvo ili ga borilačkim potezom obara na zemlju. Takođe kao rođendanski poklon, grupa Mreža je napravla izložbu ističući Putinova dostignuća kao nepokolebljivog nacionalnog lidera koji drži kormilo u neprijateljskom međunarodnom okruženju. Ova izložba je nazvana „Dvanaest Putinovih podviga“, po uzoru na dvanaest Herkulovih herojskih djela.
Ko je jači
Putinov rođendan je slično obilježen i ove godine. Mlada garda je objavila zbirku izvoda iz intervjua, u kojima njihovi članovi razgovaraju o Putinu i o tome šta on za njih predstavlja. „Mudrost Vladimira Vladimiroviča, brzina donošenja odluka, njegovo poštenje i njegova snage pomažu Rusiji da postigne nove domete u globalnoj areni“, rekao je jedan aktivista. Drugi je rekao: „Smatram da je glavno dostignuće Vladimira Vladimiroviča to što je Rusija povratila staru slavu i zauzela lidersku poziciju na svjetskoj pozornici. Ponosan sam na Rusiju. Ponosan sam na Putina“.
Darja Kriukova, koordinator Mlade garde za Sibirski savezni okrug je to sažela riječima: „Želim da poželim srećan rođendan najjačem i najuglednijem političaru u svijetu: Vladimiru Vladimiroviču Putinu.“ Iako svi Rusi nužno ne dijele stavove ovih prokremaljskih grupa, oni ipak odražavaju osjećanja velikog dijela stanovništva. Na primjer, u Rusiji su se sada pojavile naljepnice i slogani koji porede SAD sa nacističkom Njemačkom ili pokazuju kako Rusija metaforički siluje SAD.
Ruski sajt koji prodaje ove naljepnice objasnio je paralelu između nacističke vlade i savremenih SAD, na sljedeći način: „poraz fašističke Njemačke 1945. očigledno nije ublažio savremene ambicije SAD; oni ne samo da su zaboravili istoriju, već daju sve od sebe da je preoblikuju kako im odgovara. To je vidljivo u sadašnjim događajima u Ukrajini. Ali, kao i ranije, fašizam i amerikanizam neće postići ništa drugo nego mržnju ljudi prema njima kao osvajačima. Biće samo jedan ishod njihovih zločina - potpuni poraz agresora.“
Druga naljepnica sa tog sajta iz ciklusa „Naša odmazda protiv NATO-a“ prikazuje ogromnu nuklearnu raketu falusnog oblika sa sloganom „Ne stidimo se naših kompleksa.“ Bilo da se ovo odnosi na veće ruske rakete ili nasilno seksualni imidž Rusije, koja „dominira“ nad Amerikom na koljenima, u ovim sloganima postoji nepogrešivo poređenje između ruske muškosti i zapadne slabosti.
Drugim riječima, Putinove pristalice u Rusiji nalaze simbolične načine da nadjačaju SAD, ali ta država i sama zavidi na moći dok teži da se daleko van granica nadmeće sa vojnim, ekonomskim i političkim uticajem SAD. Tvrdeći da odlučno štiti interese Rusije (bilo u Ukrajini ili Siriji), Putinove demonstracije simbolički muške snage u inostranstvu snaže njegov imidž kao nekog ko je jači od onog drugog i na taj način mu jačaju položaj kod kuće.
Autorka je profesorica političkih nauka na Univerzitetu Klark i autorka knjige: Seks, politika i Putin: Politički legitimitet u Rusiji
(Forin afers)
Prevela: A. Šofranac
Bonus video:
