STAV

Štede na nemoćnima!

U Vladi kažu da „nema zakonskog osnova da se uspostavi evidencija o starima bez primanja“, što zvuči cinično, jer nije sporno da se donese odgovarajuća uredba ili zakon. Nije tačno da je tehnički nemoguće takvu evidenciju uspostaviti, s obzirom da Monstat raspolaže podacima iz 2011. godine, po kojima se zna koliko građana starijih od 65 godina nije imalo nikakva primanja
78 pregleda 2 komentar(a)
siromaštvo, Foto: Arhiva Vijesti
siromaštvo, Foto: Arhiva Vijesti
Ažurirano: 20.11.2015. 11:19h

Nedavno je organizacija Help Age International u svom zvaničnom izvještaju objavila da „stari u Crnoj Gori žive skoro najlošije u Evropi“. Među rangiranih 96 država Crna Gora zauzima 68. mjesto. Ništa novo i ništa nepoznato, što najbolje znaju na ši babe i đedovi, od kojih većina posljednje decenije i godine života provode u vaskolikoj bijedi, zaboravljeni od države i srodnika.

U Vladi kažu da „nema zakonskog osnova da se uspostavi evidencija o starima bez primanja“, što zvuči cinično, jer nije sporno da se donese odgovarajuća uredba ili zakon. Nije tačno da je tehnički nemoguće takvu evidenciju uspostaviti, s obzirom da Monstat raspolaže podacima iz 2011. godine, po kojima se zna koliko građana starijih od 65 godina nije imalo nikakva primanja.

Čime li se bave nadležne službe ili sekretarijati za socijalno staranje u opštinama? Sredstva planirana opštinskim budžetima najčešće se dijele po vezi, dok se veći dio preusmjerava za druge namjene. Zar nijesu u obavezi da posjeduju evidenciju građana u stanju socijalne potrebe, koju bi sačinili uz pomoć mjesnih zajednica? Sumnjam da se ikada dogodilo da nadležne ustanove nekoga zbrinu po službenoj dužnosti, bilo da je u pitanju novčana naknada ili starački dom?!

Stare osobe su nesrećne bez obzira na lič na primanja. One su zapostavljene, napuštene, usamljene, bolesne, zlostavljane, stambeno nezbrinute,... ugrožene od starosti i okruženja. Mnogi dobrovoljno brinu o svojim potomcima, dok su česti primjeri gdje ih srodnici iskorišćavaju do smrti. Ne samo da im troše penzije ili socijale, nego ih na prevaru lišavaju stanova i drugih nekretnina.

U Ministarstvu se hvale kapacitetima staračkih domova i obećavaju nove, zanemarujući podatak da je na popisu 2011. godine u Crnoj Gori bilo oko 113.000 građana starih 60 i više godina, te da je interesovanje za smještaj u staračke domove u porastu. Jedni bježe od samoće, drugi od „terora“ sopstvenih potomaka, treći radi sloge u porodici, itd.

Tamo gdje srodnici maksimalno brinu o starima, emocije su nedovoljne i uzaludne bez adekvatne medicinske njege, koju je nemoguće obezbijediti u kućnim uslovima, ne samo u ruralnim područjima. Terenskim doktorima jedina sprava za dijagnostiku je slušalica, dok bolnice nerado hospitalizuju stare osobe. Transport staraca do dijagnostičkih aparata je u milosti „humanih“ na čelnika i direktora, kojima je svejedno da li će neki đed ili baba poživjeti još koji dan ili mjesec.

Dnevni boravak za deset ili dvadeset „mlađih“ staraca u bilo kom gradu ne znači mnogo. Nedostaju geronto domaćice i njegovateljice, nedostaju savjetovališta za članove porodica koje brinu o starim osobama, nedostaje adekvatna njega za najugroženije stare osobe!

S obzirom da predstavnici starije populacije povećavaju zahtjeve i pritisak na zdravstveni sistem i sistem socijalne zaštite, u Vladi su se odlučili da mimoiđu njihove probleme, tim prije što se broj starih osoba u stanovništvu Crne Gore ubrzano povećava. Štednja na nemoćnima!