Narod je sve manje politički podoban i popularan, ni mudre njegove izeke ne služe na pouku i opomenu političkim i ostalim poduzetnicima. Zaludu je narod rekao da ničija nije gorela do zore. (Vlastodršci ne haju, dapače, o vječnosti svojoj snuju). Visina profita koji ostvaruju pomenuti preduzimači posvećeni politikom, ekonomijom i nadasve nacionalnim interesom - sve manje zavisi od opštenarodne podrške. U godinama obnove i kontrarevolucije poznate kao mračne 90-e svaka je stranka pronosila i slavila ime narodno.
Ali samo zato da bi ga unizila, izmrcvarila, zbunila i podijelila. Zavidna sloga i energija postignuta je po tom pitanju: združeni na zajedničkom poslu našli su se policijski doušnici, paraziti i gotovani raznih sorti, vlastonosne i manjinske etno stranke, ali i kulturni poslenici, tuđemilski akademici, istoričari i lingvisti mehkih suglasnika.
Preširoka je duša narodna
Ovaj udruženi poduhvat trebao je učiniti narod nefunkcionalnim i bespredmetnim, e da bi se tadijer priješlo na druge nosioce suverenita. To su odabrani, dabogme i izabrani, demokratski razumije se, predstavnici naroda. Prenijevši narodnu i državnu imovinu na sebe&company - suverenitet im je prosto legao, sam od sebe i kruna je njihovog državotvornog rada. Pomenu ponekad, po navici i neoprezno, narod. Ali kao hrđu, nepotreban teret i klip u točku DPS revolucionarnoj manjini u sprovođenju naglih i nepromišljenih zaokreta. Ili pak da mu se narugaju, vođa socijalista, samozvani Crnogorski patriota se podsmijao tradicionalnoj navici Crnogoraca da idu na more; i na plaži rašire ćebe. Nema više, ne pomažu ni vunjene gaće: plaža je prodata i pripada strancima. Kući u lavoru.
Izvori i temelji suverenizma
Demosocijaliste&trabanti nerado pominju temeljni princip izbornih pobjeda tj. njihovog suverenizma iražen u formuli, jedan zaposleni - četiri glasa. By the way, najavljeni protest narodni pod sloganom: „Jedan zaposleni - dva glasa“, biće rasturen grubom silom - akcijom antiterorističkih postrojbi i suzavcem kao udar na temelje državnog suvereniteta. Odgovornost je na organizatorima protesta.
Nije li lično vođa, više nego jednom, preporučio glasačima, da se bave poduzetništvom. DPS država jedva održava i izdržava i ovoliko glasača. Nadalje princip: jedan zaposleni - dva glasa, stavio bi u neravnopravan položaj glasače koji imaju tazbinu. Niko pametan, uostalom, nije sumnjao da je tašta suvereno pravo i skriveno blago svakog građanina. DPS je samo spojio korisno i državotvorno.
Podijeljeni narod
Britva priznaje da je američkim senatorima obećao da će posao natoizacije odraditi protiv narodne volje. Prećutao je, zanago, kako dio tog istog naroda, neophodan vlastonosni procenat, mora pridobiti masivnom korupcijom na račun države, njenih resursa i većeg dijela naroda, koji to s nevjericom posmatra.
Kad govorimo o DPS proizvodnji podjela u CG društvu, pomenimo i ovu, ako ne najpodliju - a ono najpogubniju: na korumpirane glasače i one koji podnose teret te iste korupcije. Ovi drugi, osim trpljenja nesposobnog i odnarođenog režima, plaćaju i troškove DPS glasačima - ne bi li se isti osjećali udobno i bezbjedno „u svojoj državi“. Pitanje je koja će to „evropeizacija i demokratizacija“ natjerati DPS glasače da se odreknu privilegija. Možda ih iz slatkog drijemeža probudi tek saznanje i izvjesnost da će vrtlog propadanja povući i njih. Da bijeda nije bezbijedna. Strah da će koristoljubiva depeesovština na kraju koštati i njih.
Umjesto što se nadaju da će ih NATO zaštiti od ekonomske i moralne bijede. Od ozlojeđenih komšija, rođaka, kumova i braće - obaška.
Bonus video:
