Prebjezi i mentori

U periodu partijsko-političkih nadgornjavanja visokopozicioniranih kadrova SDP-a, uoči Kongresa, a neki od njih su kumovsko-rodbinskim vezama dan prije imenovanja na funkciju mijenjali i partijsku pripadnost, objavljivane su izjave koje zaslužuju odgovor u cilju potpune istine koju treba da znaju građani Crne Gore.

Tada direktor Fonda za zdravstveno osiguranje izjavi da su dugovi Fonda, u kojem prima platu (teško je reći da radi, a kamoli upravlja), u iznosu od preko 30 mil. nastali prije njegovog stupanja na dužnost.

Umjesto čitanja saopštenja pripremljenih od strane mentora, trebalo je da pročita materijale koji su objavljeni zvanično na sajtu Fonda, a odnose se na njegovo poslovanje.

Zatečeno i trenutno stanje

Neizmirene obaveze Fonda na dan 31.12.2009. bile su: 15.997.529,00 eura. I nakon njegovog preuzimanja funkcije, dok je sistem funkcionisao "po inerciji", dolazi do smanjenja obaveza pa su neizmirene obaveze na 31.12.2010. - 11.373.444,21 eura. Obaveze Fonda iz 2009. i iz 2010. izmirene su po Zaključcima Vlade od 08. 4. 2010. (14,8 mil. eura) i 2. 6. 2011. (11.4 mil.) i upitno je zašto se sadašnji direktor referira na taj period. Ponaša se kao da još nije preuzeo dužnost i odgovornost za upravljanje Fondom ili mu nijesu jasne obaveze i procesi.

Znači da je Fond zdravstva i 2010. i 2011. startovao bez neizmirenih obaveza. Ali se nastavila neobuzdana potrošnja izazvana lošim rukovođenjem i neznanjem, misleći da će odgovornost za svoj “rad” svaliti na prethodnog direktora Fonda.

Kakva je trenutna situacija, teško je reći s obzirom da nema ažurnih izvještaja. U izvještaju Fonda zdravstva Vladi, dostavljenom za sjednicu od 31.05.2015., vide se plodovi "rada" sadašnjeg direktora koji teško opterećuju sistem zdravstva. U tom izvještaju piše: "Neizmirene obaveze u poslovnim knjigama Fonda na dan 31.12.2014. e iznose 33.152.652,37 eura, dok su za isti period 2013. iznosile 21.342.359,26, što je povećanje za 11,81 mil. eura ili 55,34%". Ali to nije sve. Ako se tome dodaju i dugovanja zdravstvenih ustanova, dug iznosi 46.331.186,87 eura, dok su za 2013. iznosili 30.006.405,93 eura, što je povećanje za 16,32 mil. ili 54,40%“.

Ako se sagleda samo porast troškova u zadnjoj godini (2014.) vidjeće se da se svaki dan trošilo preko 44.000 eura više nego u prethodnoj (2013.) ili preko 50%. Zašto? Da li je usluga bila bolja? Kako se to povećanje odrazilo na snadbjevenost tržišta ljekovima i kvalitetom usluga, ostavljamo građanima da sude.

Da li postoji ijedna institucija u CG koja za samo godinu svoje neizmirene obaveze poveća za preko 54%, a da za to rukovodilac ne snosi nikakvu odgovornost? Čemu služe rukovodioci? Da li bi lošiji rezultati bili bez direktora, ako je uopšte moguće da budu lošiji?

Treba istaći da je sistem zdravstva jako skup i kompleksan i da Budžetom opredijeljena sredstva nikad nijesu dovoljna za sve veće potrebe osiguranika. No, svakako je uočljiva činjenica da se uopšte nije vodilo računa o racionalizaciji potrošnje i njenom svođenju u prihvatljive okvire. Analizom zadnjeg objavljenog izvještaja o poslovanju Fonda, odnosi se na 2013, vidjeće se rezultat “rada”.

Izvještaj o radu npr. za 2008. objavljen u aprilu 2009., izvještaj za 2009. u junu 2010. godine, izvještaj o radu za 2013. u decembru 2014., a izvještaj za 2014. još nije objavljen! To govori o odnosu i načinu rada ne ulazeći u kvalitet izvještaja.

Enormni rast troškova

Upoređujući neke parametre iz izvještaja za 2013. i 2009. vidimo enormni rast troškova po svim pozicijama, što govori o nedostatku upravljanja i nerazumijevanju sistema zdravstva od strane direktora Fonda.

• Troškovi liječenja u inostranstvu (bez troškova liječenja u Srbiji) iznosili su 2009. 1.095.783,55 eura, a 2013. 2.475.783,72.
• Troškovi liječenja u Srbiji 2009. 8.461.239,71 eura, a 2013. 9.199.088,19.
• Troškovi prema PZU Meljine 2009. (još je bila Vojna) iznosili su 1,3 mil. eura, a 2013. (kad je privatna) rastu na 2,56 mil.
• Troškovi za bolovanja su iznosili 2009. 2,88 mil. eura, a 2013. 4,953 mil.
• Troškovi za ljekove na recept su iznosili 2009. 15.844.637,22 eura ili 8,38% u ukupnoj potrošnji Fonda, što je u granicama svjetskog standarda, a 2013. 19.361.282,72€ ili 10,86% što je značajno povećanje.

Nije teško zaključiti da su pomenute izjave direktora Fonda bile u funkciji obmanjivanja javnosti ili, što je još poraznije, u funkciji kupovanja naklonosti za produžetak neuspjelog upravljanja Fondom. To je drastičan primjer lošeg kadrovanja u Socijaldemokratskoj partiji kroz dovođenje prebjega na čelo Fonda, preko noći po kumovskoj liniji.

Pitanja koja čekaju odgovor

Nakon ovih konstatacija, neophodno je uputiti nekoliko pitanja na koja, radi interesa javnosti, očekujem odgovor.

1. Da li su rađeni bilo kakvi pokušaji racionalizacije potrošnje ljekova kroz stručne analize i kako su provođeni?
2. Kakve su cijene ljekova u odnosu na cijene u okruženju? U periodu 2008-2009 cijene ljekova u CG su bile manje u prosjeku do 30% u odnosu na cijene u Srbiji. Kakva je situacija danas?
3. Zašto je Austrijska kontrolna banka povukla odluku o odobrenju 5 mil. eura za nastavak reformi i podršku uvođenju Integralnog bolničkog informacionog sistema u KCCG i Specijalnim bolnicama? Zašto se i pored obezbijeđenih sredstava nije pristupilo uvodjenju IS u KCCG i Specijalne bolnice u CG?
4. Koliko je plaćen i da li je implementiran softver za DRG? Kakve je rezultate donio?
5. Koliko je sredstava Fonda utrošio na investicije i investiciono održavanje JZU u periodu njegovog mandata? U periodu mog upravljanja Fondom uloženo je preko 45 mil. eura, od čega 35 mil. iz sredstava Fonda a 10 mil. kao kredit Austrijske kontrolne banke. Da Fond tada nije aktivno radio na investicijama i investicionom održavanju, on ne bi imao neizmirenih obaveza prema dobavljačima. Ali da li bismo onda imali funkcionalan sistem javnog zdravstva ili npr. savremenu onkologiju?
6. Zašto je direktor Fonda zanemario Integralni informacioni sistem u ustanovama primarnog i sekundarnog nivoa, kao alat za upravljanje i kontrolu sistema, gdje su sve poslovne i medicinske procedure podržane tim sistemom i omogućeno lakše upravljanje, naravno onome ko zna?! Sistem je prilagođen pravilu da „sredstva prate osiguranika“ i da postoji elektronski recept, elektronski medicinski karton, elektronski uput, elektronska istorija bolesti, elektronska faktura, itd. Malo je poznato da je u sistemu zdravstva implementiran Integralni informacioni sistem sa preko 2.500 radnih stanica i preko 4.000 korisničkih naloga i sve u on-line režimu.
7. S kojom namjerom se tražila revizija instaliranog informacionog sistema kroz angažman g-đe Smiljane Slavec i koliko je to koštalo Fond? Šta se sa njenim izvještajem desilo? Zašto on nikad nije razmatran, objavljen ili prezentiran ni u Fondu ni u stručnim krugovima, iako je prisustvo uvažene gospođe najavljeno na najvišem nivou u Fondu i postavljeno kao najprioritetniji zadatak? Bilo bi dobro i da se saopšti na č iji je predlog dotična gospođa imenovana za revizora i po kojoj proceduri?
8. Zašto se stalo sa daljom reformom sistema zdravstva na sekundarnom i tercijarnom nivou u segmentima: razvoj osnovnog paketa zdravstvenih usluga; izrada standarda i normativa usluga prostora i opreme kao preduslova optimizacije sekundarnog i tercijarnog nivoa; izrada kliničkih protokola i smjernica; novog modela finansiranja sekundarnog i tercijarnog nivoa zdravstvene zaštite po sistemu DRG, kao preduslova prelaska na plaćanje usluga, a ne kapaciteta, što je osnov regulisanja odnosa javno-privatno u sektoru zdravstva? Svako uvođenje privatnog sistema u pružanje zdravstvenih usluga građaima zahtijeva redukciju javnog sistema, jer za oba nema izvora finansiranja. Takva redukcija je moguća kroz implementaciju plaćanja usluga po DRG sistemu, što je u svijetu prihvaćen model. Samo finansiranjem kapaciteta, kao što sada činimo, urušavamo javni sistem zdravstva, tako urušenog ga održavamo ponižavajućim platama zaposlenih u zdravstvu i bez preduslova za dugoročno održiv sistem.
9. Kako Fond ima sredstava za plaćanje ljekova na recept privatnim apotekarskim ustanovama, bez prethodno jasno definisanih pravila, a nema za finansiranje ljekova za nabavku i distribuciju kroz sistem apoteka JAU „Montefarm“? Zašto se odustaje od modela objedinjenih javnih nabavki u zdravstvenom sistemu koji je donio uštede i racionalizaciju potrošnje, dok je primjenjivan u skladu sa javnim interesom, a ne interesom pojedinaca? Koliko je koštao taj eksperiment građane Crne Gore?
10. Po kojoj proceduri je bolnica Adžibadem iz Istanbula izabrana da pruža zdravstvene usluge osiguranicima iz Crne Gore? Da li je to učinjeno javnim pozivom, prikupljanjem ponuda ili direknim dogovaranjem?
11. Zašto su osiguranici slati na medicinske usluge u privatnu kliniku " Miloš"? Na koji način je ona odabrana? Da li su te usluge mogle biti pružane u Crnoj Gori?
12. Koliko stomatoloških ordinacija je u vlasništvu supruge direktora Fonda? Da li je njegova supruga bila vlasnik privatnih ordinacija i ugovarač sa Fondom prije njegovog dolaska na dužnost direktora Fonda i da li je to konflikt interesa?
13. Zašto se odustalo od uvođenja dopunskog osiguranja, kao dodatnog izvora finansiranja i uravnoteženja sistema, kao i stvaranja boljih uslova za kvalitetnije pružanje usluga zdravstvene zaštite?
14. Postavljam jedno generalno pitanje: zašto institucija kao što je Fond zdravstva koja je od neprocjenjive važnosti za građane CG i koja je bila okvalifikovana od strane ministra finansija Lukšića kao „ostrvo odličnosti“, dovedena do neprepoznatljivosti i bez uticaja na sistem i čiji je to bio cilj i interes?

Odgovornost za sve navedeno i za opšte stanje sistema o kojem sam govorio, ne snosi samo sadašnji direktor Fonda, već u prvom redu onaj ko ga je predložio, savjetovao, podučavao i u suštini bio i ostao njegov mentor i u životu i u poslu.

Ovo je ujedno i kompletna slika i posledica tužnog sadržaja sistema partijskog kadrovanja u našoj državi.

Građani Crne Gore, koliko još toga možete da otrpite?!