U Crnoj Gori vri. U protekle četiri sedmice u Podgorici je došlo do više velikih demonstracija protiv premijera Mila Đukanovića. Ovaj 53-godišnjak gospodari balkanskom državom već četvrt vijeka, kao poslovni čovjek, predsjednik države ili premijer. Đukanović iza izliva nezadovoljstva naroda vidi intrigu pro-srpskih i ruskih krugova, kojima je crnogorsko približavanje EU i NATO trn u oku. Crna Gora se 2006. izdvojila iz saveza sa Srbijom.
Visoki rizik zavisnosti Ali, više se ne može poreći da se u maloj državi od 620.000 stanovnika nagomilala frustracija protiv elite koju doživljavaju kao autokratsku i ekstremno korumpiranu. Stopa nezaposlenost iznosi, uprkos suprotnim trednovima, visokih 17,8%, a pri mjesečnim primanjima od prosječno 490 eura puno Crnogoraca se bori da elementarno preživi. Bijeda i ekonomska besperspektivnost je na Zapadnom Balkanu desetine hiljada ljudi naterala da emigriraju u EU-države, prije svega Kosovare i Albance. Njima se sada, u izbjegličkim zbjegovima, sve više priključuju i Crnogorci: za 9 mjeseci ove godine, 3.284 su Crnogorca podnijela zahtjev za azil u Njemačkoj. To je više nego duplo u odnosu na cijelu 2014. i 10 puta više nego 2013. I pored toga što će najvjerovatnije najveći broj njih biti odbijeni, jer je većini ekonomski motiv bio odlučujući da krenu u zbjeg. Crnogorska privreda 20% zavisi od turizma, a dotok važne ruske klijentele, koja je rado posjećivala luksuzne hotele na jadranskoj obali, po navodima poznavaoca ove branše je opao. Industrija i dalje boluje od komunističkog nasljedja. Primjer je istorija patnje KAP-a, koji je nekad zapošljavao 5.000 ljudi. Posle neuspjele privatizacije je država 2010. povratno kupila djelove fabrike aluminijuma, koju je u životu održavala parama iz budžeta. Tri godine potom, Kombinat je bankrotirao. Od avgusta 2015. kao vlasnik fungira firma Uniprom, koja pripada CG biznismenu Veselinu Pejoviću. Ovome se pripisuju dobre veze sa političkim vlastodržcima. Prethodni vlasnik je bio ruski oligarh Oleg Deripaska, čija je firma CEAC 2005. od države kupila 65% akcija KAP-a. Deripaska sada vodi sudski proces protiv države Crne Gore. CEAC je obećala modernizaciju totalno zastarjele tehnologije KAP-a, ali je nikad nije realizovala. Rusi prebacuju Vladi CG loš menadžment.
Vlada se zalijepila za nadu da fabrika aluminijuma jednog dana ponovo može biti stavljena na zdrave ekonomske noge. No, u toj procjeni je Vlada CG prilično usamljena. Za Crnu Goru zaduženi direktor Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) za FAZ je opisao KAP kao „crnu rupu, koja samo guta pare i prlja okolinu“.
Posve predimenzionirano, Đukanovićeva vlada se upustila u puteve, iako niko ne dovodi u pitanje neophodnost nove putne infrastrukture. No uprkos tome, projekat autoputa, koji se realizuje uz pomoć kredita i firmi iz Kine, a čiji je cilj da Srbiju poveže sa jadranskom obalom, djeluje predimenzionirano. Samo prva etapa košta već 800 miliona eura, što je 24% BDP. Bilo je i jeftinijih varijanti, ali ih je vlada odbacila. Građanska inicijativa MANS pretpostvalja da je u igri kumovska privreda.
Selektivno pravosuđe Na indeksu korupcije Transarency Internacional se Crna Gora nalazi na 76 mjestu od 175 država, iza Rumunije i Svazilenda, ali i ispred Srbije. U Podgorici naglašavaju da je pravosudni sistem reformisan, a i specijalni tužilac takođe postoji. No, dokaza za ovu tvrdnju još nedostaje, posebno stoga što se državno tužilasštvo do sada fokusiralo primarno na premijerove protivnike i „male ribe“. Istraga u Đukanovićevom ličnom okruženju je skoro prosto nezamisliva.
Premijerova porodica itekako ima uticaj na finansijski i energetski sektor male države. Prva banka je, kako je objavljeno 2012., spasena isključivo budžetskim novcem. Dvije trećine kredita ove banke su dobile osobe iz Đukanovićevog kruga. Potonja istraga poslovne prakse je okončana bez rezultata. A Italija već godinama vodi istragu protiv Đukanovića. Zbog šverca cigareta. U Izvještaju o napretku za 2014. EK primjećuje da antikoruptivna nastojanja pokazuju organičeno dejstvo. Neophodni su „ozbiljni napori“ da bi se suprotstavilo politizaciji birokratije i ograničio prostor za korupciju, nedvosmisleno piše u dokumentu. No, u kontekstu pauze u proširenju, koju je Brisel proglasio do 2019., CG kao aspirant za EU ima veoma malo inspiracije da se lati reformi. A može se sumnjati i u to da će pritisak ulice pospješiti proces transformacije. Đukanovićeva snaga proizilazi i iz slabosti opozicije. Ako Đukanovićevi socijalisti na idućim parlamentarnim izborima 2016. opet pobijede, niko neće biti iznenađen.
(Neue Zuercher Zeitung; preveo: M. VULETIĆ)
Bonus video:
