Milo, lopove!“, uzvikuju hiljade demonstrana po ulicama Podgorice. Oni premijeru prebacuju kumovsku ekomoniju, korupciju i nedemokratsku praksu. Demonstracije su eskalirale u subotu ujutro, kad je policija počela da rastura šatore demonstranata ispred parlamenta. Od početka oktobra javno nezadovoljstvo je vidno. Ljudi su blokirali ulice u glavnom gradu Podgorici i podigli šatore. Široke proteste vodi opozicioni savez koji se zove Demokratski Front. Cilj: prelazna vlada i novi izbori.
Socijalna situacija u Crnoj Gori je podloga za proteste. Dok jedna mala elita među sobom dijeli bogatstvo države, gradi ogromne hotele po obali i ruskim parama podiže odamarališta, u unutrašnjosti zemlje se jedva primjećuje privredni rast. Prosječna plata je oko 480 eura, što je više nego u ostalim državama Zapadnog Balkana, ali primanja i bogatstvo su nejednako raspoređeni. Nezaposlenost je, po navodima crnogorskog zavoda za statistiku, na razini od 14,6%, ali ova brojka je po svemu sudeći uljepšana.
Zahvaljujući premjeru Milu Đukanoviću se Crna Gora posljednjih godina vezala za Zapad. Tako zemlja učestvuje u sankcijama prema Rusiji, iako je zavisna od ruskih investitora i prije svega od ruskih turista. Zato se u turističkoj branši i čuje tiha kritika prema Đukanoviću, ali samo iza zatvorenih vrata, jer niko ne želi da ima probleme.
Pregovori o pristupanju EU su puno uspješniji od bilo koje druge zemlje Zapadnog Balkana. Sa druge strane, postoje teške manjakvosti u zaštiti investitora, pravnoj državi i građanskim slobodama, zbog čega pristupni pregovori trenutno klecaju. Uz sve to, Crna Gora se smatra za jednu od najkorumpiranijih zemalja Evrope. Pristupanje NATO-u je, ipak, skoro pa uspjelo. Generalni sekretar Jens Stoltenberg je potvrdio prošle sedmice, pri državnoj posjeti Crnoj Gori: „Zemlja je učinila bitan napredak pri jačanju pravne države.“
Pocijepana opozicija
U to u opoziciji malo ko vjeruje. Ona se da grubo podijeliti na dvije grupacije. Jednu vodi Nebojša Medojević, koji važi za pro-zapadnog orijentisanog i ekonomski liberanog reformatora. On je jedan od onih ljudi, koji su povrijeđeni od strane policije na protestima. Druge predvodi Andrija Mandić, koji smatra da zastupa interese Srba u Crnoj Gori i koji se izjasnio protiv pristupanja NATO-u. On ne prihvata priznanje Kosova od strane Crbe Gore i sve u svemu zastupa pro-ruske pozicije. U slučaju novih izbora će ovdje biti u svakom slučaju problematično naći zajedničku poziciju.
A da li će novih izbora uopšte biti je ionako neizvjesno. Milo Đukanović je 1991. sa 29 godina postao premijer. Od tada su u Crnoj Gori samo dvije godine bile u kojima on nije bio premijer ili predsjednik. Postoji puno birača, kojima ovo ne smeta. Uprkos protestima, on vodi u svim ispitivanjima javnog mnjenja i mogao bi lako biti pobjednik i na novim izborima.
Bonus video:
