OČAJNI DOMAĆIN

Riječ, slika, neprijatelj

Nisam bio na Popovićevoj konferenciji, ali ako ovo nije ta sekuritizacija, onda ne znam šta je
84 pregleda 45 komentar(a)
protest policija, Foto: Savo Prelević
protest policija, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 04.10.2015. 07:26h

Podgoričanin M. A. uhapšen je u Heceg Novom pod optužbom da je pozivao na nasilnu promjenu ustavnog poretka Crne Gore. Prije nego proučim njegov gnusni zločin, skrećem pažnju na citat:

“Imate svako moralno pravo, pa čak i dužnost prema vlastitoj djeci, da nađete svaki način da od ove paradržave ukradete, opljačkate, otmete. Ovom govnu od paradržave više niste dužni ništa, ako ste ikad bili. Ako ovu kriminalnu paradržavu nećete oštetiti loš ste čovjek, bijednik i kukavica koja se ne usudi boriti za svoju djecu, svoje prijatelje, svoju firmu i sebe.”

Ako su ove riječi za zatvor, jedini problem je što nisu citat Podgoričanina M. A. već komentar na oslobađanje Iva Sanadera, iz pera Matije Babića, urednika najčitanijeg hrvatskog medija.

Iako me nabrijani revolucionarni pokliči poput Babićevog nikad nisu pošteno napalili, uvažavam da je ustavno pravo novinara i građana da pozovu čak i na nezakonite radnje, da džarnu u samu bit države koja se svodi na uzimanje poreskog novca i lopovski tranfer ka vladajućoj kasti.

Sve to Matija Babić istresa na naslovnici indexa.hr koju čitaju milioni Hrvata, i od takvih tekstova finansira svoj medijski biznis, jer se vjerovatno ljudima sviđa ta vrsta slobodnog ponašanja, prikladna svakom šeru i tviteru.

U Crnoj Gori, dočim, našoj sjebanoj, paradržavnoj, okoreloj u laž, državici koju vode braća bankar i političar, mjesni oriđinal tipa M. A. okači glupost na oglasnu tablu i uhapse ga. Onda pandur oduzme predmete “koji su, kako se sumnja, korišćeni u izvršenju krivičnog djela”. Oho ljepilo, makaze i pelikan gumica, pretpostavljam - paklena oruđa koja su teroristu M. A. u sedmoj deceniji života (66), dovela do granice krivičnog zakona, do mračnog ustavnog ždrijela iza kojeg je samo memla tamnice.

Evo šta je grešnik napisao: “Milo i Amfilohije jedan drugom uzajamno (po)puše zarad potentnijeg mafijaško đavolskog vladanja”.

Šta je ovdje protivustavno? Koji Milo? Da li je seks zabranjen u ovoj državi? Zašto bi čovjek koji se slobodno izražava bio podvrgnut bilo kakvoj sankciji, osim možda komunalne kazne što bez dozvole kači proglase na javnom mjestu.

Zašto je policija privela čovjeka? Možda zbog drugog citata, koji je čak ukrasio logom “Vijesti”: “Milo, nikad ne čuješ metak koji te ubije”. Ili, zbog treće sentence: “Raško Konjeviću, erekcija će biti zastava na tvom grobu”.

Ko ne vidi da je ovo poezija, taj nije normalan. Shvatam da komandiri milicije ne moraju da poznaju književnost, ali znam koliko je crnogorskih inspektora vanredno završilo učiteljsku u Nikšiću, kako bi u službi mogli da napreduju i brane ovu zemlju od kriminala. Zar se u Herceg Novom tog dana nije mogao naći nijedan inspektor-učiteljica, da se sjeti nekakvog predavanja, makar o Šantiću ako ne o Tristanu Cari koji je poeziju vidio kao dio života, dio ulice, Cari koji bi bio ponosan na nadrealističkog rođaka M. A., čovjeka zaumnih vizija poput erektivne zastave na Raškovom grobu.

Dobro, dobro, ali M. A. je poručio premijeru da se pazi nečujnog metka. Pa šta? Zar to nije dužnost svih građana, da upozore predsjednika vlade na sve moguće opasnosti, zar M. A. nije štitio Ustav i pokušao da pomogne. I opet, pitam, zašto je hapšen?

Valjda je isto pitanje postavio zamjenik višeg državnog tužioca u Podgorici (ni manje ni više!) koji je osumnjičenog pustio da se brani sa slobode. Ako je tužilac kvalifikovao djelo kao napad na ustavnu tekovinu, onda ovoj državi definitivno nema spasa. Zalud inspektori u civilu vršljaju po centru Podgorice, zalud više specijalaca nego šatora DF-a, zalud bjeloruska škola demokratije, država koja hapsi pjesnike, nadrealiste i erotomane, osuđena je na propast, makar bila Treći rajh, a ne nekakva balkanska pravna lokanda.

Držao je Vladimir Beba Popović konferenciju o sekuritizaciji medija, sjećam se, plaćena je mnoga avionska karta da esnafski kremić stigne u Podgoricu i govori protiv nevaljalih medija koji kriminalizuju stvarnost i lažu o ugroženoj bezbjednosti građana. Vrlo inspirativna tema.

U posljednjih par mjeseci, premijer je prvo rekao da su htjeli da ubiju mitropolita, pa je tužilac rekao da su htjeli da ubiju premijera; policija je nedavno objavila da će demonstranti napasti uniforme, što se nije desilo; na kraju, jedan je šašavi đed uhapšen u Herceg Novom zbog poziva na nasilnu promjenu ustavnog poretka.

Nisam bio na Popovićevoj medijskoj konferenciji, ali ako ovo nije ta sekuritizacija, onda ne znam šta je.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")