„U Rezoluciji o integraciji Crne Gore u NATO, koju bi parlament trebalo da razmatra u septembru, nema ništa sporno, ocijenio je nezavisni poslanik Dritan Abazović i najavio...“ (Vijesti 11 avgust)
I najavio da će djelovati amandmanski. Ništa nije toliko dobro da ne bi moglo biti bolje. Dritanovi učitelji su istrajno i pomno peglali rezolucije, odluke i poboljšavali radničko samoupravljanje sve dok ga ne poslaše u vječna lovišta. Istina, nema više radnika i samoupravljanja ali je vječnost preživjela. I lovište je tu. Napokon učenici: mlađani, veseli i bezbrižni lovci. Implementatori. Sve same demokrate - nije sporno da se u Skupštini raspravlja o određenom “pitanju”. Još kad imaš programiranu većinu, pa su “pitanje” i “rasprava” tek retoričke figure i ukrasi.
Kao izbori, demokratija, pravna država, nacionalni interes. Nakon što ”suočimo argumente i čujemo mišljenja koja će nam pomoći i u vezi sa odlukom o Rezoluciji, i generalno...”, prijeći će, razumije se - na izglasavanje. Sve je u čistom mišljenju i znanosti logike - ništa u interesima - šićaru, moralu ili partijskoj disciplini, uvjerava nas mlađani pozitivista. Ima nas, ali to će prećutati, za “odluku”, više nego dovoljno, zahvaljujući jednorodnosti vladajuće koalicije i određenih “opozicionih” stranaka.
Poslodavci
Prije neki dan čujemo od samog Dritana kako je njegov doskorašnji šef Pajović glasao za svog poslodavca - udbaša Peruničića. Poznato je, još od Kilibarde, kako se pluralizujemo, kako nam formiraju stranke, tek da ne bude dosadno prilikom primopredaje narodne imovine. Elem, valja zahvaliti tajnoj službi što imamo ovoliko demokratije i što povasdan hrlimo k integracijama.
Ne treba sad tjerati mak na konac pa tražiti mahnu takvoj demokratiji i strankama ili domišljati kako i poslodavac Pajovića i družine ima svog poslodavca. Sada već u nekoliko kolona - od kojih nijedna nije peta - napredujumo k investitorima, Zapadu i vrijednostima koje s njima dijelimo. Naša domoljubna prethodnica je već stigla na odredište pak se hladi koktelima na jahtama po ljetnoj vrućini.
Suvereni vlastodršci CG nemaju više na čemu da pozavide poslodavcima i kapitalistima evroatlanskim. Ni na moru ni na kopnu. Pučanstvu ostaje nada da će se uposliti na nekom nosaču aviona ili plantaži pamuka i bresaka. Kad se uskoro nađemo u društvu najrazvijenijih zemalja. Rezolucija nas teke dijeli. Uprkos dušmanima ove države koji će i ovom prilikom citirati pregrubu poslovicu o magarcima koji su pozvani na svadbu.
Nego, amandansko djelovanje
"Djelovaću amandmanski u dijelu vladavine prava, s obzirom na to da u tekstu predloga Rezolucije nijesam uspio da pronađem tu riječ,..."
Dritan je rad Rezoluciji, koja je više nego dobrodošla. (Da je Bog do’ i ranije). Bez obzira što u njoj nema ni riječi o onome što on smatra izuzetno važnim. Poznat je uostalom, originalan doprinos NATO-propagandi mlađanog Abazovića: ta je vojna sila, veli, posvećena razvoju i vaspostavljanju pravnih država i civilnog društva. Time se bave u slobodnom vremenu. Ako je DPS zanemario ili u žurbi zaboravio da nabaci riječ-dvije u „dijelu vladavine prava“ to neće pokolebati aktivistu i akcijaša Dritana u uvjerenju da su zajedno na pravom putu. „Volio bi“, nadalje, da ga „kolege iz depeesa“ podrže i prihvate amandmane.
Bez brige usuđujemo se poručiti: DPS nema ništa protiv opozicije koja djeluje amandmanski. Dopunjava i pripomaže.
Eto, ni Dritanu ne smeta što u tako bitnoj stvari sarađuje sa vlastodršcima, što je na liniji sa vladajućom klasom i njenom politikom učvršćivanja na vlasti ogrnutu u nacionalni interes. Pa je u istoj koloni i sa svojim pozitivcima sa kojima se nedavno razišao. Sve dakle za narod, koji, nezahvalan, po ovom „pitanju“ ne podržava vizije mladih, lijepih i poštenih. Sreća pa su naši vlastodršci i pomagači njihovi spremni da zanemare većinsko opredjeljenje građana CG. Badava li su demokrate.
Bonus video:
