Dođe vrijeme kad se fraza u opticaju potroši, pak se nosioci „ideje“ napokon suoče sa plodovima vlastitog pregalaštva. Najbolji sinovi našeg naroda, nađu se u neprilici, ali na kratko. Budu malo zatečeni, kao da nijesu odavde, iz njihovog ugla, naime, stvarnost izgleda drukčije. Provozaju se polovnim ladama i ubrzo stanu na čvrsto patriotsko stanovište, da su vinovnici opšteg neuspjeha, mračne nečesove sile - izrodi domaći i strani. Od Straduna do Soluna pa i šire. Njihov učinak je pozamašan zbir „kontraindikacija“ - u jedno su upirali - ispalo je nešto sasvim različito i suprotno. Ipak, neće ih narod „poznati po plodovima njihovim“. Jer, oni su uvijek neki drugi. Država koju su kovali više ne postoji. Prva, druga, ni treća.
Kontraindikacije
Ničim ometeni, osim donekle poštenjem, revolucionari i komunisti Crne Gore isposlovali su kapitalizam bez granica, poništenje proizvodnih snaga, društvene svojine, bratstva i jedinstva, radničke klase... Rasulo se sve u što su se povazdan kleli, što je činilo srž njihove revolucionarne borbe i ideje. Ali, sreća za Crnu Goru, rezistentni spram sudbine jedine im ideje, nijesu pali u očaj i mrzovolju. Nije njihova briga: danas svesrdno implemetiraju komunizam a već sjutra antiprotivni neoliberalizam. Ono je bilo odlično, najbolje i bez premca, sad opet vele, od ovoga nema ništa bolje i sigurnije. Ka’ što Migo reče - drugi nude ništa, a oni ovo.
U iste opanke k Evropi
Zadržali su povlastice, pobjednički duh, i nadasve žarku želju i spremnost da se posvete novoj implementaciji i ideji. Falio je samo dobro očuvani partner. Nalogodavac - strateški, razumije se. Da se „ćim prije“ bace na posao. E sad, što je Evropa njima i oni Evropi... tu je, nikako na drugom mjestu, i Udruga Sjevernog Atlantika. Koja se blagonaklono i strpljivo kreće prema jugu šireći dobru vijest.
Pospanom posmatraču može se učiniti da je po srijedi mastan nesporazum: mlađani birokrati priprostog tipa, Titini pioniri, smjerni poslušnici partije - za koje je pravna država špansko selo - prijenuše preko noći „evropskim i atlantskim vrijednostima“. Privatnoj svojini, vladavini zakona - mal’te ne demokratiji. Naivan bi pomislio da su skrenuli s uma, pak se trude i rade sebi o glavi... zanago će odbaciti tek stečeno i uhapsiti sami sebe. Jer Evropa je red, rad, disciplina i Zakon. O takvoj Evropi vladajuća klasa misli isto što i ranije tj. sve najgore a s obzirom na vrijednosti: kulturu rada, marljivost, pravnu državu, odgovornost i skromnost. Tih detalja kod vlastodržaca naših nema ni u žablje plećo. Ali, kad onako zgodni i visoki gromko zapoju o državi kadri su sve nadmašiti i postići.
Izgleda šašavo ali funkcioniše
Pozivi, razumije se, samo što nijesu stigli. Vlastodršci vode državu sigurnim putem zaduživanja - vrti se para danonoćno - u čemu nikako ne zaostajemo za regionom, dapače, ni Grčkom, koja je članica Unije i Pakta. Prezaduženost je nemoguća bez saučesništva zajmodavaca, elem zapadnog establišmenta. Ipak, glavna prijetnja ne dolazi iz Brisela već od „zla domaćega“ - korisnika usluga i posvećenika korumpirane države.
Evropska birokratija sustavno kritikuje korupciju na najvišem - dakle državnom - nivou. Ujedno podržava, hrabri, hvali napredovnje na evroatlantskom putu, tih istih nivoa ogrezlih u korupciji i neodgovornosti. Uostalom naš „predstavnik“ je onomadne primio milione za prodaju Telekoma, a Evropa je izbrojila novce +- za korupciju je potrebno dvoje. Umjesto da rade u korist društvenog proizvoda svoje države i doprinesu podizanju plata i penzija, današnji suvereni Crnogorci udarnički rintaju za račun bjelosvetskih zajmodavaca. Gle čuda, postignuće je to onih koji su juče sahranili komunizam, pak se obnovili i prepodobili u državotvorce, patriote i dobrotvore radnog naroda Crne Gore.
Bonus video:
