EVROPA KOD KUĆE I VANI

Bavarska je promijenila sve

Potop bavarskih konzervativaca - ali i Socijaldemokrata - svjedoči o izgubljenosti dvije do sada najveće njemačke partije. To će i te kako naštetiti i koaliciji na saveznom nivou
69 pregleda 0 komentar(a)
CSU, Foto: Reuters
CSU, Foto: Reuters
Ažurirano: 16.10.2018. 06:54h

Ovi će izbori promijeniti puno toga. I to ne samo u Bavarskoj. Ono što je decenijama uspješno funkcionisalo - vjerodostojno pozicioniranje Hrišćansko-socijalne unije biračima kao hrišćanske, konzervativne i istovremeno socijalne stranke - od nedjelje je stvar prošlosti. CSU je pao s gotovo 48 odsto na 37. Nema se tu što uljepšavati, to je istorijski neuspjeh.

Jedno se ipak mora reći: ovaj fijasko bavarske vladajuće stranke nije kolateralna šteta. Nije uspjeh drugih doveo do poraza CSU. Za odron je odgovorno stranačko rukovodstvo.

Stvarno iznenađenje izbora je uspejh Zelenih. S gotovo 18 odsto glasova oni su skoro udvostručili svoj rezultat iz 2013. I na najboljem su putu da postanu nova velika stranka lijevog centra - i na saveznom nivou.

U Bavarskoj su mnogi birači CSU prešli na stranu Zelenih zato što oni ozbiljnije shvataju „hrišćansko” nego konzervativci, koji to „hrišćansko“ nose i u svom imenu. Prvenstveno je to izgleda zaboravio stranački šef Horst Zehofer. Ali mnogi birači očito ne žele da budu ubjeđivani da strah od islamizacije mora biti veći od razboritosti i ljubavi prema bližnjima.

Drugi pobjednik, desno-populistička Alternativa za Njemačku, nije nikakvo iznenađenje. Ulazak AfD u petnaesti od ukupno 16 pokrajinskih parlamenata u skladu je sa saveznim trendom. Činjenica da pri tom nisu osvojili, kako se pribojavalo, dvadesetak već samo desetak odsto, sama po sebi je dovoljno loša, ali se ipak ne može protumačiti kao zaokret udesno. To je plod protestnog izbora i razloge ima u greškama CSU.

Najveća greška: kršenje tabua o desnom krilu. Već decenijama bavarska stranka slijedi dogmu nekadašnjeg patrona Franc-Jozefa Štrausa i desno od sebe nije dozvoljavala etabliranje drugih konzervativnih snaga. To je bilo važno, pa i na saveznom nivou.

U uniji sa sestrinskom strankom Hrišćansko-demokratskom unijom CSU kao konzervativna snaga ispunjvao svoju političku funkciju. Decenijama je to funkcionisalo, sve dok ove godine vrh bavarske stranke nije uhvatila panika i ona je počela da kopira AfD.

Kad su shvatili svoju grešku, stranački predsjednik, pametnjaković i protivnik Angele Merkel već je previše toga uništio. Gospodin Zehofer se preračunao. Danas je on odgovoran za poraz. Posljedica Zehoferovog klepetanja je erozija cijele hrišćanske unije.

A da uopšte ne spominjemo dramu u Socijaldemokratskoj partiji Njemačke (SPD). Socijaldemokrate su u Bavarskoj pale s dvadeset na manje od deset odsto. Time je njihova kriza još očitija. Kad jedna stranka, koja vlada u Berlinu, doživi takvu eroziju na važnim pokrajinskim izborima, onda to ne može ostati bez posljedica.

SPD nikako ne uspijeva da uzme svoju sudbinu u svoje ruke. Stranka mora ostati mirna i osvajati političke bodove sopstvenim sadržajima, svojom politikom - ali to je lakše reći nego učiniti. Jer je stranačko vođstvo suočeno s jakim otporom u vlastitim redovima, radi se o onima koji zahtijevaju kraj „velike koalicije“. Trzavice i svađe ne naziru se samo interno u redovima SPD, već i unutar vlade Angele Merkel. I sad Njemačka pogled usmjerava prema sljedećim pokrajinskim izborima - za dvije sedmice se bira u Hesenu. Za vladajuće stranke bi to mogla da bude sudbonosna sedmica. Ukoliko i jedni i drugi, i CDU i SPD, dožive velike gubitke, koalicija bi se uskoro mogla naći na vrlo klimavim nogama.

A samo nekoliko sedmica potom na programu je reizbor Angele Merkel na dužnost šefice CDU. Izbori u Bavarskoj u svakom slučaju nisu pomogli u jačanju njene i pozicije savezne vlade.

(Deutsche Welle)