Na margini rudarske bune u selu Rubeža kod Nikšića, dok su oči poštenog naroda uperene u materiju, odnosno pare, novac, plate i tople obroke, odvija se jedan duhovni obračun, borba titana zaumnog svijeta u kojem sija sunce vječne ljubavi i meditacije.
Dva bogotražitelja direktni su učesnici ovog zemaljskog događaju u kome radnici traže da im se otključa rudnik, da zarade crkavicu u znoju lica svog, kako neko lijepo napisa u Starom zavjetu. Priča je međutim dobila novozavjetni obrt kad se umiješao nikšićki biznismen Ranko Radulović, pojavio se na licinom mjestu sa časnim krstom (pretpostavljam tikovina osveštana u Ostrogu) i zakleo se pred rudarima da nije došao da ih bije nego da pomogne rodnom selu.
Istom Raduloviću svi normalni u državi odmah su povjerovali, jer njegova je vjera biblijski citat. Sami Hristos veli: Zaista, zaista vam kažem, ako imaš vjere koliko zrno gorušice, možeš brdu reći siđi u vodu i ono će sići. To je samo jedan od prevoda, stare parabole o snazi vjere iskrenog čovjeka koju je Radulović uspio bukvalno da ovaploti. Sa krstom za pasom ili bez, ovaj gospodin je prije sedam godina uspio da oburda brdašce u mjestu Lipci, sjećate se, u našoj miloj Boki nevjesti Jadrana, nekoliko kilometara od Kotora.
Njegova je vjera bila toliko jaka da je minao i burgijao mjesecima, ali niko nije reagovao dok se komad brda nije poklonio toj slanoj vodi. Kao da su nebeski anđeli pomogli Radulovićevom preduzeću i koprenom pokrili oči dušmanima. Tek mnogo kasnije, kao u nekoj starinskoj bajci, apokrifnoj skaski, pojavili su se fariseji, carinici, organi Irodije, državni poklisari i žandari, da vjerujućeg Radulovića na pravdi boga hapse po svršenom poslu, da mu pečate gradnju i nagrde ga strašnom kaznom u trajanju od četiri mjeseca.
Četiri mjeseca, aman, dugih kao četiri godine mogu se prebroditi samo uz strogi post i molitvenu čašu, pa je vlasnik kompanije TANI, što na aramejskom znači INAT, bogobojazni Radulović, potražio utjehu u skromnom trpljenju. O, velika je žrtva vjerujućih, i neka im je svaki danak u tamnici zavjet sreće u rajskom naselju!
Sa druge strane barikada u selu Rubeža, u tom župskom Gdanjsku, nalazi se rudarska majka i ktitor, veliki učitelj vjere i rab božiji Davidović Miodrag Daka, nekad kum Momira Bulatovića, prije toga supovac, najposle proizvođač pesticida u narodu poznatog kao „Neksanovo“ vino, od kojeg zdravom kozbaši trne nervni sistem i padaju zubi. Ovaj trgovac naftom, duvanom i robom široke potrošnje, laureat ordena Svetog Save prvog reda, Ordena svetog kralja Milutina, ktitor manastira u Goliji, jedina je nada gladnih rudara i prilika za rudnik.
Aj, milina je nabrajati dobra djela čovjeka kojeg država svakih pola godine vadi iz džepa da kupi kakvu fabriku, spasi proizvodnju, i zaista, samo slijep ne vidi da je Daka uspješan u tome. A onaj koji je rizikovao sljepilo i probao njegovu rakiju ili viski, zna o kakvom se domaćinu radi i taj ne mora nazad u ratne dane kad je Daka bio ministar trgovine nečega što se zvalo SAO Trebinje.
Da je meni poznato, Davidović do sada nije pomjerao brda, samo je jednom trčao preko brda Trebjesa pa ga je u mraku pretuklo, a on se u duhu starozavjetnom, oko za oko, zub za zub, uzdržao svake krivične prijave i obećao da će se sam obračunati sa zlikovcem. Tako da je Daka više u fazonu starohebrejskog moralnog koncepta, dok je Radulović, iako osuđivan za nepoštovanje šeste božje zapovijesti, trenutno do guše u novom kanonu, čak bismo rekli da je voljan da ga produbi i povede dalje na Istok, ka učenju preosveštenog Bude.
Zaista su rudari okruženi samim isihastima, jogijima i misticima, neka ih ne prepadne jedne noći ako lampe na šljemovima same od sebe počnu da gore, ako se rudnik boksita pretvori u rudnik zlata, ili se u jami pojavi ministar Kavarić sa pijukom, kadar da volu korijenito iščupa rep.
Sve su to čuda župe nikšićke, a čudima se možeš nadati kad se vjerom okupani muževi nađu na megdanu dobrote, pred svevidećim okom vasione. Ko god da pobijedi na tom, uslovno rečeno, megdanu, a zapravo konstruktivnom duhovnom samitu na visokom nivou, istinski pobjednik će biti Crna Gora, njeno radništvo, visoki moral, ekonomska pamet i nadasve - grad Nikšić.
Srećno!
Bonus video:
