Njemačka je ponovo domaćin Samita G- 7. Odavno više nema svoje nekadašnje, nekad tako snažne partnere. Većina je zauzeta samima sobom. Njemačka zato mora sama da vodi u Evropi, pažljivo i nenametljivo
Ponovo Samit G-7: poslije osam godina opet u Njemačkoj. Angela Merkel će biti u centru pažnje među šefovima država i vlada najbitnijih i najbogatijih država Zapada u bavarskom zamku Elmau. Od ovog skupa ona ne očekuje previše.
I to nije taktika, jer se tanušni rezultati ovako lakše daju prodati. Očekivanja su i zbog toga veoma skromna jer će krize odlučivati o ovom susretu na vrhu, i to krize koje se sigurno neće ni lako ni brzo rješavati. Ukrajina, „Islamska država“, Grčka - neke au od tačaka. Merkel neće moći da briljira, kao što je to prije osam godina mogla kao „kancelarka klime“.
Gdje nestadoše partneri?
Ali nisu samo krize te koje daju pečat međunarodnoj situaciji. Posljednjih godina desio se temeljan zaokret u odnosima između važnih država Zapada. Njemačka, privredni gigant u Evropi, na osobit je način time pogođena. Jer je, da kažemo našpicovano, ostala bez tradicionalnih partnera.
To se posebno vidi u Evropi. Danas Berlin ima posla sa sve više izolacionističkom Velikom Britanijom, koja s mukom uspijeva da očuva jedinstvo sopstvene države, a čiji će građani za dvije godine odlučivati o tome da li žele da i dalje pripadaju Evropskoj uniji.
Još veći problem predstavlja slabost Francuske. Pariz ne uspijeva da sprovede neophodne reforme niti više može da pretjerano puno doprinese decenijama odlučujućem njemačko-francuskom motoru Evropske unije.
I sa Italijom Berlin ne može da se saglasi oko politike rasta i reformi.
Iz toga za Nemačku proizilazi jedna nova uloga, a kriza u Grčkoj je najbolji dokaz za to. O grčkom pitanju se, prije svega, odlučuje u Berlinu, naravno u saradnji sa EU institucijama. Ali odluke donosi Merkel. Njena će biti posljednja. Kancelarka želi da zadrži Atinu u eurozoni, jer se plaši posljedica Grexita za jedinstvo Evropske unije. Ona takođe ne želi da Rusi ili Kinezi pomisle da mogu da pocijepaju Uniju.
Obamina distanca
Nova uloga u kojoj se Berlin nalazi ne proizilazi samo iz slabosti ili samoizolacije evropskih partnera. I odnos prema najvećem u G-7, Sjedinjenim Američkim Državama, temeljno se promijenio. Svađa zbog NSA-afere i sumnjičavost Njemaca prema privrednom sporazumu TTIP, samo su vrh ledenog brijega u zahladnjelim odnosima između Berlina i Vašingtona.
Barak Obama slijedi politiku spoljno-političke suzdržanosti, jer želi da smanji angažman Amerike u svijetu. Evropa za njega nije na prvom mjestu. Da li je iko sebi mogao ranije da predstavi da će u jednoj krizi sa nuklearnom državom Rusijom jedan američki predsjednik predati vladarski skiptar odlučivanja u ruke šefa njemačke vlade?
A upravo je to Obama uradio u slučaju krize u Ukrajini. Merkel je na najgrublje povrede međunarodnog prava u Evropi poslije 1945. godine odgovorila odlučnim sankcijama prema Rusiji. Uspjelo joj je da se sa tom pozicijom izbori protiv svih otpora u Evropskoj uniji i da sve Evroljane po ovom pitanju drži uz sebe, jer je prijatelje Moskve u Uniji prisilila na svoj kurs. Putinov plan da pocijepa EU tako propao zbog Merkel.
I ovdje je Berlin davao ritam. Ali Njemačkoj teško pada da vodi sama. Novi partneri, koji bi mogli da izjednače slabosti i povlačenja starih, nisu ni na vidiku. Sa privrednom silom, Kinom, Njemačka će i dalje praviti dobar biznis, ali kao bliski politički partner ovo komunističko carstvo ne dolazi u obzir.
Rusija, koju smo jedno desetljeće titulirali kao strateškog partnera i na koju smo se taman bili navikli kao člana G-8, samu je sebe isključila iz kluba zapadnih demokratija. I dalje ćemo naravno sa Putinom, sa Rusijom, morati da pričamo, kako to i rade Merkel i Štajnmajer. Ali ništa ne upućuje da će se u dogledno vrijeme išta u politici Moskve promijeniti.
Skromna moć
Znaci, ostaju nam strari partneri iz transatlantskog, zapadanog svijeta. Uloga Njemačke da vodi u Evropi, u datim uslovima postala je još bitnija. Berlin je oprezno realizuje i trudi se da ne nastupa napadno. Merkel je francuskog predsjednika F. Olanda nekako upakovala u ukrajinsko pitanje i sa ukrajinskim predsjednikom P. Porošenkom i Putinom osmislila „normandijski format“. I o problemu Grčkog pitanja Merkel se blisko konsultuje sa Olandom, jer Njemačka želi da izbjegne izgled hegemona.
Njemačka želi da bude skromna sila i moć. Zato Berlin upravlja Evropskom unijom, čija snaga i nama Njemcima čini dobro. Ko vodi, toga i napadaju. Uprkos tome, Njemačka mora da vodi. Danas još više nego prije osam godina.
(Frankfurter Allgemeine Zeitung /FAZ/)
Prevod: M. VULETIĆ
Bonus video:
