Desetak minuta nakon sto je portal Vijesti objavio da Krivokapić ostaje na čelu SDP -a, dobijam Viber poruku od prijateljice, koja dobro poznaje našu političku scenu: Sad sam sletjela, zakačih se na vaš portal i vidim "bijeli dim". Izabran je papa SDP-a!
Da je mogla da se uključi u Minut, dva, bila bi zbunjena jer je beba već tamo javila da je novi predsjednik SDP-a Ivan Brajović. Srce je povuklo.
U ove dvije sekvence stao je jedan važan trenutak. U njemu je slika većinske Crne Gore koja vapi za promjenama, za porazom i smjenom jednog otuđenog i korumpiranog režima i s druge strane slika šačice uzurpatora moći i vlasti koji su u svojoj bahatosti jednostavno htjeli da proglase pobjedu. Kao na predsjedničkim izborima. Ali ovog puta nijesu oni, ili njihovi, brojali listiće.
Važnost pomenutog trenutka zato nije dominantno u pobjedniku već u poraženom. Tu ne mislim na Brajovića jer on je u ovoj trci bio samo ,,zec". Onaj što služi jednokratno, da povuče za glavnog trkača.
Pobjeda Ranka Krivokapića je prvi, veliki i značajni poraz Mila Đukanovića. Od ponašanja Krivokapića zavisiće dinamika neminovnih promjena, ali ovo jeste početak kraja Đukanovića. On to, kao iskusan političar, dobro zna. Zato je prekjuče došao na kongres, zabrinut i namračen, da sa podignutom obrvom pošalje još jednu poruku, prijeteću naravno, ne bi li ipak dovoljan broj delegata prelomio u njegovu korist. Uzalud.
Mnogo više od pomenutog nastupa, o angažmanu ,,užeg kabineta" na disciplinovanju koalicionog partnera, govori set aktivnosti koje je on intenzivno vodio posljednjih godinu dana da bi na nedavnom kongresu doveo na čelo stranke svoju marionetu. Takozvani analitičari, potrošni i jednokratno plaćeni autori, propali spin doktori i njihova medijska posluga. Iako Krivokapić često djeluje po poslovici - ćerku kara snaji prigovara, na kraju ipak nije izdržao. Pored izvanjaca i propagandnih plaćenika na privremenom radu u Crnoj Gori ( Kusovac, Drobac, onaj iz Pinka, Boro od Tamare, Marko sa Pala i slični) morao je na kraju da ukaže i na domaće sluge, od Statisovih do Rutovićevih. Mislim na brata visoke službenice tzv. Javnog servisa.
Mnogi su primijetili kako Krivokapića ne treba žaliti zbog pomenutog stradanja jer je sam stvarao atmosferu i podržavao ljude koji su, čim je prestao Šefu biti po volji, počeli da ga lome kroz svoj propagandni žrvanj. Ali, opet, sve su to zečevi, nevažni i prolazni. Za jednokratnu upotrebu. Ono što je za brigu i za strah su kreatori tog sistema - pomenuti uži kabinet smrti, kako ga je davno neko definisao. Cane, Milo, Aco, Brano i Ana. Ovo je njihov poraz. A ne poraz DPS-a, jer to odavno nije partija već mašina koja funkcioniše kao servis za zadovoljenje privatnih interesa pomenutog kabineta.
Naravno, svi oni u toj piramidi se ogrebu i naslone na državni budžet i privilegije, ali kako se ide prema vrhu plijen se drastično uvećava. Raspon koristi se kreće od 50 eura onog glasača, preko nezasluženog zaposlenja ili stipendije nekog aktiviste, do dobijenih manjih poslova i dozvola srednjeg staleža depeesovaca, do ministarskih i tajkunskih, na privilegijama i švercu, zarađenih miliona, do desetina i stotina milionske koristi vrha vlasti.
Neće biti lako demontirati tu mašinu smrti. Ali Krivokapić zna da je to pitanje opstanke ove države. Ako ostane u smrtnom zagrljaju užeg kabineta, onda će ona brzo nestati. Otuda nema mjesta dugom čekanju, pretjeranom taktiziranju, što ne znači da treba srljati. Protivnik je za respekt, ali njegovo vrijeme neumitno ističe. Vidjeli smo šta se desilo za par nedjelja u Makedoniji, sa uzurpatorom vlasti i privilegija kome je i Đukanović mogao pozavidjeti. Gruevski je pao, a da nije osjetio. Kao svaki diktator, posljednji je prihvatio tu neminovnost. Tako će biti i sa našim Sanaderom, samo je pitanje tajminga. Ovo na kongresu SDP-a je tek početak pada.
(Monitor)
Bonus video:
