STAV

Koga još briga za Mugošine poslove

Pozicija odbornika u CG je dovoljno neugledna da joj ne trebaju dodatna poniženja
3 komentar(a)
Miomir Mugoša, Foto: Boris Pejović
Miomir Mugoša, Foto: Boris Pejović
Ažurirano: 14.02.2019. 23:43h

Ovih dana sa nestrpljenjem očekujemo da lokalna komisija za Carine i KAP (cijeli naslov je pretenciozan i predug) konačno završi svoj posao i pripremi najavljeni izvještaj. Biće to prvi korak u ispunjavanju onoga što su nam predočili kao ključnu tačku dogovora oko formiranja DPS-SDP vlasti u Podgorici — provjere da li je u poslovima oko prodaje zemljišta preduzeću Carine i razgraničenja između Glavnog grada i KAP-a oštećen javni interes.

Iako se u vrijeme formiranja vlasti u Glavnom gradu ovo pominjalo kao goruće pitanje, nije se pretjerano žurilo oko njega. Komisija, koja već dva mjeseca kasni sa izvještajem, sastavljena je 7 mjeseci nakon formiranja vlasti u Podgorici.

Ovaj proces nije interesantan zbog toga što očekujemo da će se donijeti neki značajan stav o tome da li je zaista učinjena šteta javnom interesu u poslovima oko Carina i razgraničenja sa KAP-om. Jasno je da komisija u sastavu 4 odbornika DPS-a, 1 odbornik SDP-a ne može doći do nekog revolucionarnog stava o Mugošinim poslovima. Pogotovo ako znamo da su predsjednik i članovi komisije iz DPS-a bili odbornici i za vrijeme Mugoše - dakle, aminovali su odluke čiju zakonitost sada procjenjuju.

Proces je interesantan kao miks izvršne i predstavničke vlasti u Glavnom gradu, isprepleten do te mjere da se ne mogu razlikovati. Ovu Komisiju formirao je gradonačelnik Stijepović, od odbornika u lokalnom parlamentu, i dao zadatak da mu pripreme izvještaj oko Mugošinih poslova u vezi Carina i KAP-a. Na osnovu njihovog izvještaja, gradonačelnik će sastaviti poseban akt kojim će izvijestiti - nikog drugog do Skupštinu Glavnog grada, tj. same odbornike. Šta će dalje raditi Skupština, ne zna se. Sudeći po ovom slučaju, odbornici DPS-a i SDP-a će vjerovatno čekati na dalja uputstva gradonačelnika.

Ovo je isto kao kada bi Vlada inicirala parlamentarnu istragu, imenovala anketni odbor i poslanicima, koji je postavljaju i nadziru, naručila da joj naprave nekakav izvještaj. Skupština Glavnog grada koja postavlja gradonačelnika i kojoj ovaj podnosi račune, dovedena je u situaciju da ona izvještava gradonačelnika.

Iako Zakon o lokalnoj samoupravi sasvim jasno predviđa mogućnost da Skupština formira komisije, kao privremena tijela, ovdje su odbornici DPS-a i SDP-a prepustili da to uradi gradonačelnik. Najprije se govorilo o pozivanju Tužilaštva da ispita ove ugovore, pa o angažovanju posebnog revizora. Govorilo se i o angažovanju Državne revizorske institucije da ispita ove poslove bivšeg gradonačelnika. (Nju valja pomenuti kad god se govori o nekakvoj kontroli, a pri tom se zaboravlja da je DRI ustavom oslobođena obaveze da vrši revizije po diktatu bilo koga, pa i političkih partija). Opozicija je predložila da Skupština formira komisiju za ovo pitanje, ali DPS i SDP su ipak odabrali rješenje da to bude gradonačelnikova komisija.

Jasno je zašto to odgovara DPS-u (ako je već nužna kontrola, najbolje da je obavite sami), ali zašto je na ovo pristao SDP, odbijajući opozicioni prijedlog? Njihovo nemušto opravdanje je bilo da će učešće gradonačelnika učiniti da se proces sprovede brže i uz sve potrebne podatke  - „imaćemo na raspolaganju sve informacije koje su u posjedu službi“. Ovdje treba reći da su sve informacije u posjedu službi Glavnog grada dostupne, ne samo odbornicima Skupštine, nego i svakom običnom građaninu koji ima volje da napiše zahtjev za slobodan pristup informacijama. Jedna od posljedica njihove odluke je i to što je opozicija odbila da ima ikakve veze sa radom takve komisije.

Da stvar bude gora, u obrazloženju Odluke o formiranju ove komisije piše - ako se ovo pokaže kao dobar model, koristićemo ga i ubuduće. Dakle, moguće da će biti novih parlamentarnih komisija koje će gradonačelnik formirati, da bi preko njih obavijestio ostatak odbornika o nekom pitanju.

Pozicija odbornika u Crnoj Gori je dovoljno neugledna i ovako kako je, nije joj trebalo i ovo posljednje poniženje. Neprofesionalizovan status (ovi iz vladajuće koalicije listom zauzimaju pozicije u drugim ustanovama, javnim preduzećima i institucijama, a ovi iz opozicije primaju paušal za svoj rad), maratonske sjednice, blic rokovi za usvajanje budžeta, peglanje grešaka u planiranju budžeta kroz decembarske rebalanse, u mnogim opštinama frizirani završni računi budžeta koji im se ponegdje dostavljaju sa zakašnjenjem od nekoliko godina, rad sveden na pečatiranje odluka lokalnih vlasti.

Šta god da bude ishod rada ove Komisije (a valjda je jasno da neće biti ništa značajno), nadam se da će biti i posljednja ovakva. Ako odbornici žele da nešto istražuju, ako žele da budu aktivniji u nadzoru nad izvršnom vlašću, red je da to rade sami, a ne po nalogu gradonačelnika i predsjednika opština. Ako ni zbog čega drugog, ono makar zbog ličnog dostojanstva i zadržavanja makar iluzije da se lokalni parlamenti u Crnoj Gori nešto pitaju.