Tako biva kad se prvi ministar, obnovljene nam države, ostavio ekonomije. Od neophodnog uslova opstanka naroda i države, priješao k palanačkoj politici i filosofiji, ličnom obračunu i završnom, porodičnom računu. Istina, nacionalna ekonomija je zahtjevna i nadasve složena - na njoj su popadali i njegovi učitelji iz redova komunista i neoliberala. Imali su samoupravni socijalisti, kumrovački i ostali Titini doktoranti i akademici slatku priču - nije im falilo mladosti ni poštenja - ali ih izdade prokleta ekonomija. Neznanje i korupcija kojima se ugušili komunizam nijesu ih pokolebali na njihovom putu. Sa čvrstim ubjeđenjem i riješenošću, učitelj ih učitelju dodaje, latiše se neoliberalizma. Preobraćeni i posvećeni naukom pohlepe i profita.
Lijevo, desno, naši đaci i implementatori, vazda na pravoj strani istorije. Obaška, kad zbaciš teško breme narodne ekonomije i prepustiš ga inostranim dobrotvorima, neminovno dolaziš u posjed viška vremena. Skupljaš dolare, skupe satove... grickaš „semenke“ i zaviruješ u spavaće sobe građana i građanki Crne Gore. Tamo se kao što znamo ništa bitno ne događa, natalitet je i dalje u opadanju.
Zabavno, ali ne previše
Svejedno, besposleni pop i jariće krsti, neki vole da vire, dapače - uslikavaju. I tu se pridružujemo zdravom jezgru depeesa: za najstrožu je osudu, šta sve građani i građanke rade - ako je to uopće primjeren izraz - onda kad misle da ih niko ne gleda i slika. Naši stari, od kojih bi da nijesmo glupi imali šta da naučimo, za svaki slučaj su - još u ono doba razvoja tehnologije - čitavu rabotu završavali ispod jorgana. Pa nas je bilo na svim frontovima, dovoljno za četnike i partizane.
Zamislite da nas je prifalilo za četnike: ko bi dandanas širio stravu, etnofobiju, gonio komuniste, sarađivao sa okupatorom, bacao klipove pod točkove i bio kriv za sve nedaće što nas snalaze. S druge strane da naši stari nijesu bili vrijedni ispod jorgana, masovnost partizanskog pokreta bila bi sasječena u korijenu. Ništa od naše slave i ustanka, antihitlerovske borbe, proleterske revolucije, oslobađanja radnika i seljaka od jarma domaćeg i stranog kapitala. Dandanas strecaju neoliberali, bogme i strani kapitalisti - svakojake gulikože - i brižno se prepodobljavaju u domoljube, državotvorce, investitore... Prsili bi se pod punim imenom i prezimenom da ih ne bije strah od mrtvih proletera. Obnovljena vladajuća klasa u - evroatlantskom ruhu - na ranu da ju previješ, neće da zaboli.
Trenutak za istoriju: čuvar morala poziva tužioca
Kao što znamo, poštenje je, uz ljepotu, polazište AB, potom, neoliberalne revolucije i depees državotvorne svijesti. Prirodno je dakle da se predsjednik depeesa poziva na “javni moral” i “moral uopšte” u pogledu pravilnog stimulisanja genitalija. U odličnim je odnosima kako sa javnim tako i tajnim moralom, za što su mu živi svjedoci sigurni glasači.
Zna se ko drži visak a ko miješa malter, pak je čelnik Izvršne vlasti, po dobrom običaju, naložio nezavisnom Sudstvu smjernice i mjere u smislu očuvanja četvoroglasnog poretka i javnog morala: „postoji samo jedan potez koji tužilac treba da uradi, a to je da snimak proslijedi forenzičkom centru izvan Crne Gore i provjeri o kome je riječ na snimku".
A onda se desilo nešto novo na evroatlantskom nebu Crne Gore: “Kao VDT moram da konstatujem da Tužilaštvo ne čeka pozive za reakciju, ... Još u februaru je ... utvrdilo da na snimcima, ... , nema osnova sumnje da je učinjeno krivično djelo ..., pa samim tim Tužilaštvo nije utvrđivalo identitet osobe sa snimka". Kao da je uvijek to radila - progovori pravna država - od koje toliko bježe naši državotvorni moralisti. Jer su do grla u poslu razmjeravaja i prodaje poštenja. Filosof Hegel ovakvo moralisanje i moralni sud, naziva „podlom sviješću“ i „pretvaranjem“: za poltrona, veli, nema junaka - ne zato što ovaj nije junak, nego zato što je onaj poltron.
Bonus video:
