Jedan od važnijih razloga što danas imamo Crnu Goru ovakvu kakvu imamo (a dobro vidimo kakva je) leži u činjenici da je njena vlast, možda je bolje reći toj vlasti pripadajuća režimska svijest - da se dalje ne objašnjava, svi znate o čemu govorim - nepogrešivo i uvijek pravila isti metodološki izbor: kupovanje umjesto edukovanja ljudi.
Zato su ovakvi: oni stvarno vjeruju da novac može riješiti baš sve probleme. (Otud i toliko “dobrovoljaca” na sudu, to je postala mala privreda.) Iz tih razloga njihov podmladak izgleda onako kako izgleda (vidi pod: Sirotinjo…). Pravedno se toga sjetiti baš ovih dana, uz ispraznu retoriku onih koji i dalje krčme i naplaćuju simbolički potencijal velike referendumske pobjede.
Vratimo se onoj metodološkoj ospervaciji. Pretpostavljam da im se sviđa, da ih fascinira, jednostavnost takvog metoda. Brzina. Problem se rješava lako. Kupovinom. Elita koja je, pri tom, na ovaj ili onaj način, pod svojim ili tuđim imenom, prisvojila najveći dio bogatstva koje Crna Gora ima, taj metod osobito cijeni, jer, ulaganje je gotovo nikakvo. “Plaćate” ljude sićom od onoga što ste im već uzeli.
Savršeno. Socijalani perpetuum mobile. Taj metod ima i ključnu manu, ali, ljubitelji obično toga nisu svjesni. Od građanina ste napravili robu, i sada je stvar prepuštena zakonima tržišta. Naiđe li ko drugi, s boljom ponudom, eto problema za elitu koja misli da je demokratija šoping. Nesumnjivo najveća šteta ovakvog načina je smrt Građanina, koji prelazi u sopstvenu parodiju. Nešto između Nušića i Filipa K. Dika. Pakao kakav je teško zamisliti. Takvi procesi razaraju samu zajednicu na način koji svaki oporavak čini krajnje upitnim.
Istovremeno, opisani tip društvene akcije, dokaz je da takva elita, i kada deklarativno zastupa nesumnjive vrijednosti čini to na lažan i prevaran način.
OK, reći će neko. Takva strategija - kupovati umjesto edukovati - kratkovida je: kupljeni građanin je uz vas samo do bolje ponude, a građanin koji zna vaš je - prirodni saveznik, ukoliko su vrijednosti koje zastupate one prave. Ali, kada je po srijedi samo “gluma”, onda je edukovani građanin opasan - manevar retoričke ospjene njemu je providan.
Da ne bi bilo zabune - kada kažem “edukovati” građanina, podrazumijevam samo jedno - stvoriti uslove da ljudi mogu sami razumjeti i prosuđivati procese oko sebe. Bez posredovanja suludih propagandnih mašinerija, “medijskog taloga” i sličnih “doušnika”. Da, recimo, obrazovnih sadržaja na televizijama ima mnogo više od minut-dva. Ali, problem je jasan: edukovani građanin je opasnost po arhitekturu iluzije koja je jedini “kreativni” iskorak ovakve vlasti.
Ipak, uprkos mom lamentu, i svim razlozima za prezir takvoga metoda, ova i ovakva elita napravila je “savršen” potez. Za sebe. I svoju dugovječnost.
Na koncu, da su u godinama pred Referendum, uradili ono što je tada izgledalo jedino normalno i državnički - edukovali ljude, umjesto što su ih kupovali, oni ne bi sastavili ni dvije godine vlasti nakon 2006. Dok izduši prvi val emocija i - kraj.
I zbilja, pogledajte, svu banalnost koja ispliva na površinu u danima kad se Datum koristi samo za isprazno samohvalisanje, za ređanje obmanjujućih statistika, predvode i nekako presudno oblikuju baš takvi, koji su tu gdje jesu zahvaljujući opisanoj metodologiji. Njihovo rodoljublje vrišti do neba, njihova sreća obasjava trgove, njihov zanos doseže lovćenske visove…
A ostalima, taj Datum biće kao neki dragi antikvitet: nećete ni biti svjesni njegove istinske vrijednosti sve dok ga dobro ne očistite od nanosa prljavštine.
Bonus video:
