Depees, esde, obnovljena, stara vladajuća klasa i implementacija upriličila je i proslavila još jednu državotvornu obljetnicu. Iste im, međutim, sve manje leže i pristaju. Zanago, teško je povezati našu burom prepletenu prošlost sa lakoćom i veselošću evroatlantskog oponašanja i obnašanja vlasti. Bećarska ekonomija, bahanalije investitora, čine prošlost i njene drame većma tuđom i dalekom. Sve neki partizani i atentatori.
Ne pomažu znanost, nauka, logika... zanimacije za dokone politikante, na što je vođa depeesa i sigurnih glasača već upozorio i nepobitno dokazao u nedavnoj izjavi. Broj mandata prpošnog premijera je nadmašio njegovu prosječnu ocjenu na fakultetu. Etno akademijama i akademicima stoga ne pada na pamet da dovedu u pitanje pojmove, uredbe i strategije regionalnog unikata i brilijanta. Nijesu to, uostalom, dokoni politikanti, nego uzorni domaćini, korisnici državotvornog akademskog dodatka od tisuću eura mjesečno.
Luksuz je stvar dogovora
U titoizmu, otkud vuku korijenje i vođa i akademici, sve - pa i ekonomija - bilo je stvar političkog dogovora. Na kraju se niko ni oko čega nije mogao dogovoriti. U opštem rasulu, hepiend je bio neminovan, pa su Titini đaci u svakoj republici, “ovde-onde” i nahiji, načinili sebi po jednu “državu”. Od vaskolike revolucionarne tekovine ostale su nekretnine, republičke granice i, naravno, političari - nesposobni da bilo šta pametno započnu.
Pak će neki zaludnjaci Titinom đaku, potonjem plemenskom poglavici i državniku - globalisti obaška - tjerati mak na konac i prigovarati oko logičke ispravnosti definicije luksuza. Te drugih svakojakih mu nejasnoća. Prejeli se, od dobra pomamili. Kad ogladne, proći će ih sva suptilnost drage im semantike i analize. Eto, to je morao da im pojasni sedmostruki sluga narodni, lično. Koji je, by the way, posvjedočio da se nije rodio pored benzinske pumpe. Voli i on naftne derivate, ali trpi: živio je i ranije pošteno, skromno komunistički, tuko’ kačamak i što mu fali. Neka tuku i drugi umjesto što filosofiraju.
Sve naše Buljarice
Nauka i logika su ostatak nedepeesovske prošlosti. Nikome više nijesu od preše, ratosiljasmo se egzaktnih disciplina, proizvodnje i kulturne nadgradnje. Napredak je turizam - hoteli: investitorima dobit, puk će da opslužuje i da deponuje odpad - nusprodukte oplodnje kapitala.
Istorija je nužno zlo - još se povlače, po navici, nečesove sedamdesetgodišnjice, stogodišnjice... koje je cjelishodno prilagoditi današnjem političkom trenutku. Primati delegacije palih boraca, koordinirati
… „Crna Gora se 13. jula usprotivila fašizmu u svijetu... To je i osnova za obnovu državnosti Crne Gore 21. maja 2006“. (predsjednik KO jubileja).
Crna Gora se trinaestoga dana jula nije samo “usprotivila fašizmu u svijetu”, kako tvrdi Koodrinacioni odbor, nego su komunisti podigli ustanak i otpočeli socijalnu revoluciju. Protiv ”fašizma u svijetu”, ali i kapitalizma i fašizma kod kuće. Nego, “ćim prije” zaboraviti. Izvjesno je da će depees do sljedećeg jubileja prijeći na stanovište da je Ustanak 13. jula, bio samo najava za državotvorni referendum od 21. maja. Pa su ga u tom smislu podigle nacionalno svjesne, domoljubne snage, pod vođstvom Krsta Popovića.
Domaći fašizam i nacizam
Ipak, najteže je ovdje i sada biti fašista. Nije čudo što su prerušeni u prvoborce tranzicije, budne na braniku nacionalnih interesa, etno prvake i ideologe, domoljube, globaliste... i nadasve bespoštedne i nepokolebljive branioce identiteta. Tako jedan jezik ima četiri etno imena, istrajava se na narcizmu malih razlika. Sve u ime autohtonosti i samosvojnosti, ali i demokratije i multietičnosti. Sav taj narcizam upadljivo vonja na nacizam. Nego, uživajmo svi skupa u svim korisnim nejasnoćama kojima nas hrani vladajuća, zamuti pa vladaj klasa. Biće opet neki hepiend. Makar za njih.
Bonus video:
