Reagovanje na tekst “I Zapad i Istok”, autora prof. dr Filipa Kovačevića, Vijesti, 5. 5. 2015.
Ipak Filip nije Marko. Zato sam i odlučio da mu odgovorim. Iako moram priznati da me razočarao. Umjesto da za svoju, potpuno legitimnu, politiku neutralnosti iskoristi neki od ozbiljnijih argumenata, on krivotvori jednu od mojih teza da bi time poentirao. Sa dirljivim zaključkom kako je on za "nešto između". Crna Gora i na Istoku i na Zapadu. Šta je tu sporno, Filipe?
Dakle, kakve veze moj stav da Pokret za neutralnost svojom aktivnošću (svjesno ili nesvjesno, sa ruskim grantovima ili bez njih) navrće vodu na Putinovu vodenicu, ima sa zaključkom koji Filip izvodi - da bih ja Crnu Goru okrenuo isključivo ka Zapadu?! Da bih je čak obezglavio i u grbu, umjesto našeg ponosnog dvoglavog orla radije vidio onu jednoglavu američku grabljivicu. Okrenutu samo na jednu stranu! Apsurdno, zar ne. Filip kaže da njegov Pokret nije ni za NATO ni za Savez Rusije, Bjelorusije i Kazahstana, već je za neutralnost, mir, protiv rata. Kosa, Miloš Forman, djeca cvijeća. Fino zvuči, ali većina "pacifista" koji uz Marka i Filipa promovišu neutralnost Crne Gore, 90-ih je klicala tenkovima koji su gazili preko Konavala do Dubrovnika. Dakle, riječ je o demagogiji. Takođe, Filip prećutkuje da vojna neutralnost nikada nije postojala u istoriji u smislu kako je on promoviše. Uhvatimo se u krug za ruke i kažemo kako smo protiv rata, za neutralnu poziciju. Kad bi bilo moguće, prvi bih se uvezao u to kolo. Ali, pomenuti neutralni vojni status pojedine zemlje su dobijale ne zahvaljujući pacifističkim pokretima, već volji velikih sila, koje su i garantovale tu neutralnu poziciju. Ako se to zanemaruje, onda je opet riječ o demagogiji. I voda se navrće na Putinov mlin.
Pokušao sam tovarišu Marku da objasnim, a sada očito moram i Filipu - ako propovijeda širinu, Crnu Goru okrenuti Istoku i Zapadu, ili Rusiji i Americi, onda mora biti podjednako kritičan i prema jednoj i prema drugoj strani. To je valjda pozicija intelektualca. Moraju se citirati Čomski i Volerstin, ali i Šiškin, Mihnjik ili Ulicka. Dakle, Putin nije jednako Rusija i kritika njegove politike ne znači odbacivanje Rusije, negiranje tradicije, raskidanje veza. Za mene je Šiškin veći patriota od Putina, kao što mi je Filip veći patriota od Mila. Iako je u zabludi po pitanju mogućnosti neutralne pozicije Crne Gore.
Dalje, Filip me iznenadio pretencioznim insistiranjem na nečemu što se podrazumijeva - da Crna Gora baštini veze i sa Istokom i Zapadom. Liči na otkrivanje tople vode. Pa Crna Gora je i geografski na granici, prožeta istorijom i kulturom i Istoka i Zapada. Tako da nema te sile, uključujući i zloglasnu NATO avijaciju, koja je može iščupati iz tih korijena. Ali, pitanje koje profesor Filip ne smije da previdi, osim ako ne želi da se svede na propagandistu, jeste - zašto učlanjenje Crne Gore u NATO znači kidanje njenih veza sa Istokom?! To jest Rusijom. Filipova teza postaje još komičnija ako se uzme primjer Turske - da li je Turska Zapad! I okrenuta Zapadu? Na način kako to Filip opisuje? Nije, naravno. Pa kako je ta zemlja već decenijama u NATO-u. I kako to da ni Erdoganu, koji nije baš prozapadno orijentisan, ne pada na pamet da preispituje taj status. Iako su odnosi Turske i SAD vrlo zaoštreni, a jaz između muslimanskog i hrišćanskog svijeta sve dublji, Turska ostaje u NATO-u. Mogu se, u istom kontekstu, dodati i Rumunija, Bugarska, Albanija. I one su na Istoku više nego na Zapadu, ali sve su u NATO-u. Ili Grčka: Filipov favorit Cipras presipituje sve moguće odnose - i status u Evropskoj uniji, i pitanje monete, čak je otvorio sa Njemačkom pitanje ratnih reparacija - jedino što ne dira je članstvo Grčke u NATO-u. Bar ne dosad. Ako ga Filip ne ubijedi u suprotno. Dakle, zalaganje za članstvo Crne Gore u NATO-u je političko i krajnje pragmatično. Između više loših rješenja, NATO je najmanje loše. Umjesto da Filip kao intelektualac pokuša da ozbiljno diskutuje na tu temu, on sve svodi na propagandu i demagogiju. Ide ulicama San Franciska i baš nabasa na ratnog veterana koji prosi. Kao da ja kažem - šetam ulicama Moskve i na svakih sto metara naletim na nekog povratnika iz Avganistana, Čečenije, Istočne Ukrajine - bez noge, oka ili ruke! Ako se rasprava na tako ozbiljne teme svede na ovaj nivo, onda mi jedino preostaje da zaključim kako i Filip, a ne samo tovariš Marko, skreću vodu na Putinov mlin, ne zato što su željni slobode, ili što su veći pacifisti od mene (Novakova krv) ili što zaista misle da je moguća i održiva vojna neutralnost Crne Gore, već iz nekih drugih razloga o kojima ne želim da spekulišem. I u koje ne želim da vjerujem.
Na kraju, vidim iz teksta da se Filip pati po San Francisku. I otuda nam propovijeda "neutralnost". A iz ponekog napisanog slova čini mi se da je tu, kao da gleda “Minut, dva” svakog dana. To kažem jer, iako me dobro zna, sa mnom polemiše kao sa jednim od vlasnika Vijesti. Falilo je samo da stavi “i jedan od vođa medijske mafije”. Kao i brojni opozicionari, omiljeni i oni drugi - čim im zafali argumenata pozovu u pomoć Bebu i Ekrema. Tako i Filip - jer, kakve veze ima vlasnička struktura Vijesti sa polemikom "NATO ili Putinoslavija"? Ja iznosim svoj lični stav, kao slobodan čovjek, što bi rekao tovariš Marko. A Filip kao i Milo, to jest Beba ili Marko - svakog ko se ne slaže sa njihovom vizijom, umjesto argumentima pokušavaju pobijediti propagandom, zamjenom teza i etiketama. I to nijesam očekivao od Filipa. Koga inače lično poznajem. Dobar tovariš.
Bonus video:
