STAV

Kratkoročno i dugoročno

Projekat rekonstrukcije javnih ustanova u Crnoj Gori jeste dio održivog razvoja u pravom smislu riječi
58 pregleda 1 komentar(a)
OŠ Oktoih prilaz, Foto: Čitalac reporter
OŠ Oktoih prilaz, Foto: Čitalac reporter
Ažurirano: 21.03.2015. 09:26h

Ono što je problem onoga što se zove “demokratija” kod nas jeste kratkoročnost. Nema dugoročnih ciljeva vlasti (osim na papiru). Sve je podređeno jedino i samo novim rezultatima na izborima i opstanku na vlasti. I, naravno, opstanku u opoziciji. Simbioza raka samca i morske sase. Čista matematika za niže razrede je sasvim dovoljna za uspjeh 4+1=5… Jedinica mjere su - glasovi.

Odem na roditeljski sastanak u O.Š. “Sutjeska”. Kažu da je prestižna škola. Jedna od boljih u Podgorici. Dobila je i priznanje “Oktoih”. Do škole dolazim kroz haos saobraćaja koji se svakodnevno dešava oko njenog dvorišta. Prolazim kroz dvorište koje nema kanti za selektivno odlaganje otpada, a ni bilo kakvih drugih, preko već odavno ishabanog betona i pored opustjele zemlje koja je trebalo da bude travnjak. Objekat izgleda prilično jadno za jednu reprezentativnu školu. Ulazim u učionicu gdje se održava roditeljski. Moja je struka, pa imam profesionalnu deformaciju: u desnom uglu plafona fleke od uliva vode na koje se nakalemila plijsan. U učionici umivaonik sa razbijenim keramičkim pločicama. Fasadna stolarija koja se raspada od truleži. Inventar učionice u jadnom stanju. Samo iznad table sija crnogorski grb. E, vazda sijao!

U nekim drugim zemljama, dvorište škole vas odmah ostavlja bez daha, a bez obzira što se radi o starim zdanjima, ona su energetski efikasna, plijene otmenošću i već pri ulasku u dvorište osjećate obavezu poštovanja te institucije. Nemate utisak da se raspada - naprotiv.

Crna Gora je zemlja gdje se dugoročno projektuje samo na niz kratkoročnih održanja na vlasti. A ta kratkoročnost se pretvara u dugoročno održanje. Tu sve javne ustanove, pa i škole, bolnice, da ne pomenem muzeje, propadaju i liče na ruševine koje samo kratkoročnost može da pruži. Znamo za smrtonosne bakterije po bolnicama u našoj zemlji, znamo da se oni koji podnose ostavke vraćaju na izmišljena mjesta za savjetovanje, ali o školama, osim naznaka zataškavanja vršnjačkog nasilja u onima koje su i “reprezentativne”, ma šta to značilo u našim uslovima, znamo vrlo malo.

Izuzmimo motivisanost prosvjetnih radnika u školama, medicinskih radnika u bolnicama. Izuzmimo motivisanost državnih namještenika i službenika lokalne uprave. Sve njih zajedno spaja par stvari: poniženost koje jesu ili nijesu svjesni kao zaposleni, koju svjesno ili nesvjesno prihvataju čekajući da ih neko drugi “oslobodi” ili vjerujući u bolje sjutra, sasvim svejedno. Na kraju je tu i energetska (ne)efikasnost objekata u kojima rade.

Dugoročno (u realnom vremenu) projekat rekonstrukcije javnih ustanova u Crnoj Gori jeste dio održivog razvoja u pravom smislu riječi. Bolnice, škole, objekti državne i lokalne vlasti. Svi ti objekti su u generalno vrlo lošem stanju (osim zgrade Vlade - hvala Vladi Crne Gore). Svaki od tih objekata traži analizu svojih troškova na osnovu energetske neefikasnosti. Za analizu ne treba da se raspisuju tenderi i da plaćamo odabrane saradnike, kumove i “eksperte” milionima eura, već država treba da formira tim ljudi koje će za to platiti - kvalitetno ih stimulišući. Ni približno stimulisati cijeli tim, kao što se stimuliše samo jedan advokat za Buljaricu.

Nazovimo to agencijom za energetsku efikasnost javnih ustanova. Ta agencija bi imala zadatak da, u određenom roku, za svaku od javnih ustanova pripremi projekat rekonstrukcije u cilju njene energetske efikasnosti.

Recimo da većina škola u Podgorici ima ravne krovove koji mogu da posluže kao podloga za solarne panele. Time rješavamo jedan dio troškova. Rekonstrukcija u smislu zamjene fasadne stolarije sa PVC-om je svakako sljedeći korak. Naravno da bi postavljanje termo fasada kao što je demit fasada doprinijelo još boljem efektu. Dakle, analiza i projekat za svaki od objekata treba biti sveobuhvatan i u cilju drastičnog smanjenja troškova koji objekti u današnjem stanju imaju. Posebna pažnja treba da se povede o javnosti tendera za izvođače radova koji moraju biti javni. Zašto? Zato jer bi svi trebalo da daju mišljenje o procesu ovog dugoročno isplativog posla.

Imao sam priliku da gledam predmjere i predračune pojedinih lokalnih uprava, gdje su izabrani izvođači po pojedinim pozicijama bili i do tri puta skuplji od realne tržišne cijene. Kontrolni mehanizam - a on može biti samo, vrlo i jedino javan.

Odakle sredstva za ovaj projekat? Pozajmljena sredstva ili iskorišćena iz evropskih fondova, u relativno kratkom roku mogu biti vraćena kroz značajno smanjenje današnjih troškova ovih objekata. E to je dugoročni razvoj koji treba da se probije u današnjim uslovima kratkoročne misli vlasti koja dugoročno sebe projektuje - vrlo uspješno.

Održivi razvoj! Onda će da blistaju klupe, stolice, prozori… ne samo Grb! Nastavnici i profesori će biti zadovoljni svojim primanjima koja im omogućavaju održivi život njihovih porodica. Neće biti uliva vlage. Neće biti plijesni. Dvorišta će biti zelena i sa korpama za selektivno odlaganje smeća. U škole će se ulaziti sa kapom dolje, a u bolnicama neće biti potrebe da obezbjeđenje ubija smrtonosne bakterije. U državnim organima će sjedjeti profesionalci, a u lokalnoj upravi takođe. Za naš mali sistem nam ne treba dugo vremena da dostignemo to. Samo dugoročna profesionalizacija.

Autor je slobodan građanin

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")