Otvoreno pismo Suadu Numanoviću
Poštovani gospodine Numanoviću, dupli ministre, želim Vam napisati nekoliko riječi. Pišem Vam isključivo kao građanka, bez namjere da populistički profitiram.
Gospodine Numanoviću, ministre, doktore, Vi ste 9. marta za Radio Antena M hladnokrvo izjavili da za Vas smrt bebe u bjelopoljskoj bolnici nije ništa spektakularno?! Preciznije, sa posebnom lakoćom ste rekli da „ono što se desilo u Bijelom Polju nije spektakularno“ i da se „takve stvari dešavaju svuda u svijetu.” Pa ste naglasili da “su tu iskustva Evrope i procjene da je godišnje 37.000 smrti direktno uzrokovano bolničkim infekcijama”. Suade, zaboga? Ova izjava je sumorna koliko i smrt novorođenčeta. Vi ubijate riječima!
Ministre, ministre... Suzbiću ovaj mučan talog nekog neodređenog nemira koji osjećam i usredsrediti se na Vašu dobro odgojenu drskost, ali isti prezir ostaje. Pitam se, kada ste počeli da se smatrate tako superiornim, pa kažete i napominjete “da je sistem zdravstva u Crnoj Gori položio ispit u ekstremnim situacijama”. Na koje ekstremne situacije ste mislili? Na infekcije beba u Bijelom Polju? A da, to za Vašu stečenu privilegiju ministra nije spektakularno. Vjerovatno ste mislili na epidemiju kolere u Crnoj Gori krajem XIX vijeka. Pa isto kao da ste pričali o bagerima, a ne o ljudskom životu, koliko god da se pravdate da je Vaša izjava izvučena iz konteksta.
Svojom izjavom ste pokazali da ste gospodin bez ikakvih emotivnih stanja, što bi, eto, čovjeka trebalo da čini onim što jeste. Možda Vas je potreslo ono “nehumano” (ja bih rekla zasluženo) privođenje ljekara; ili ste možda samo lojalan čovjek, sa spektakularno lošom retorikom.
Pitam se, doktore/ministre Numanoviću, što bi to za Vas bilo spektakularno? Smrt dvije bebe, pet, deset? “Spektakularna” smrt dvadeset beba? Ili, ne daj bože, Vaša smrt?! Bila bi gotovo renesansna da ste u sanatorijumu Tomasa Mana, ništa manje lucidna da su Vaša proljeća, a ne Ivana Galeba. Ali nisu. Ovo su Vaša proljeća staža, radite na neodređeno i živite srazmjerno broju riječi koje izgovorite, sporo i dosadno. Vi težite trajanju.
Mnogi drugi, razvijeniji i manje razvijeni, zdravsteni sistemi nijesu imuni na bolničke infekcije. Dešava se! Znate li da i u Etiopiji ili Somaliji nakon higijenskih katastrofa ima ovakvih slučajeva? Možda i tamo neki VD Numan Suadhi nakon nečije smrti smireno izjavljuje - sistem zdravstva u Africi funkcioniše maksimalno dobro.
Suade, imate li djece? Unučića? Možete li se zamisliti u jadu onog nesrećnog roditelja iz Bijelog Polja? Znate, on je čuo Vašu izjavu! A da je ona tragedija kojim slučajem zadesila Vas, da li bi ste opet onako otresito izgovorili: nema ništa spektakularno?! Ipak, koliko god Vaše izjave zvučale samouvjereno, vjerujem da ništa ne prepuštate slučaju, pa ni slučaju naših bolnica i da ste korisnik zdravstvenih kartona privatnih klinika. A Vaša familija?
E, moj Suade... Čovjek je ovdje davno ubijen, ali Vi mu secirate dušu. Tamo gdje ste Vi ministar, smrt ima plan. Katkad zabuljite u prošlost, pa se između ostalih sjetite Cetinjana Dragana Markovića i Ivane Šoć. Što? Nijesu u Vašem mandatu! Gospodine Suade, kazali ste da zdravstveni sistem u Crnoj Gori funkcioniše odlično, aha, galopira u nevjerovatnom krugu uspjeha, a što je sa par hiljada ljekovima neobezbijeđenih penzionera?
Za njih smišljate neke spektakularne forme opstanka po svaku cijenu, je li tako? Ministre, što mislite, ima li nepotizma u zdravstvu? To je ono kad se pokvari neki bolnički instrument, pa doktori zovu pacijente u privatne klinike da naplate i uzmu ekstra paru. Nema toga, sigurno, isto kao što nema korupcije u Vladi. Vaše posjete bolnicama nakon ostavke ministra Radunovića su smiješne, besmislene, apsurdne, lišene reference. Kao za reklamu - Viljaribo je u skidanju mrlja sa plehova bolji od Viljabaha. Samo što su, Numanoviću, u ovom slučaju ti plehovi bili fatalni za jedno novorođenče.
Kada govorite o medicini (a mislim na sve vas iz vlasti), govorite kao šankeri, koji se hvale svom poslodavcu da su sve čaše oprane i da se mušterije više ne žale na herpes. Nego, gospodine ministre dr Numanoviću, znam da ste u ovoj opakoj borbi da sve ostane onako kako jeste i da se pozicije ljekara sačuvaju, odvažniji i zdraviji više nego ikada, ali imajte na umu jednu spektakularnu Ničeovu: “Nisam postao crv, iako sam često morao da radim i kopam poput crva”.
Bonus video:
