Ne vjerujem da je ikoga zaista šokirala nedavna izjava mladog Ante iz Mostara koji kaže da nikada nije posjetio Stari most zato što se plaši komšija Bošnjaka. Zaista ne vjerujem, jer do sada sam svjedočio desetinama sličnih ispada a neki su strašniji od Antinog. Trenutno se mogu sjetiti malih stanovnika Gornjeg Vakufa koji s čuđenjem govore kako Bošnjaci imaju jedan mjesec u godini tokom kojeg ništa ne jedu a ostanu živi, slušao sam dječaka kako priča da Bošnjaci od kožica obrezane djece kuhaju čorbu u kazanu oko kojeg igraju njihovi roditelji, svjedočio sam kako mladi Zeničani crkavaju od šege kada čuju ime Predrag, čuo sam kada je jedan mališan rekao da mu otac zabranjuje da se druži s djecom čiji roditelji ne poste ramazan... Ma ima toga koliko hoćete, svaki stanovnik iz bilo kojeg kraja Bosne i Hercegovine mogao bi nastaviti ovo nabrajanje
....
U Bosni i Hercegovini neobično je kada mališani misle drugačije od malog Mostarca. Ne zaboravimo da djeca koja su se rodila na dan potpisivanja Dejtonskog sporazuma danas imaju 20 godina a svima se čini kao da je rat još minuo. Meni se čak ponekad učini da u zraku ne zaudara smog nego barut, a uglednog poslovnog čovjeka često zamijenim za ratnog švercera cigaretama. Izvinjavam se što ponavljam očigledne stvari - da su tih 20 godina na vlasti iste političke snage koje 20 godina na isti način ponavljaju iste fraze. Ante je žrtva i željeni rezultat tog ponavljanja.
Pogledao sam čitavu emisiju, a ne samo “šokantni odlomak” i čini mi se da on to i sam naslućuje. Ne smijemo zaboraviti, Ante je i maloljetnik koji je posljednjih dana prošao kroz medijsku presu. Ona mu sigurno neće pomoći da se oslobodi svog straha od Starog mosta. Također, sudeći po rekacijama na društvenim mrežama, žrtva je ponovo iskorištena, ovaj put kao dobar primjer za nemogućnost suživota.
....
Ne krijem da prezirem naše političare. Mislim da ovdašnju političku scenu uglavnom čine grabežljivci koji reagiraju instinktivno na događaje. Zbog toga ih često potcijenim. Tako sam mislio da oni nesvjesno zaustavljaju vrijeme, da status quo održavaju zbog lijenosti i komocije. Ali, pred posljednje izbore gledao sam gostovanje Dragana Čovića i Milorada Dodika u nekoj emisiji na RTRS - u, kada su se njih dvojica hvalili kako donošenje određenih zakona usporavaju već deset godina i da će ukoliko ih zdravlje posluži to činiti još najmanje toliko. I onda su se zacerekali a u cereku im se pridružio i servilni voditelj potpuno nesvjestan šta je čuo.
.…
Ovih 20 godina, u kojima je vrijeme nasilno zaustavljeno, kao da živimo u kući Velikog brata. Znate već šta se dešava u tim kućama, u njih zatvore ljude i zabavljaju ih s kojekakvim igricama i iskušenjima. Dok se oni tako zanimaju glupostima, oni koji su ih zatvorili u kuću zarađuju ogroman novac. Isto kao i kod nas, svako malo pomenu se referendum, islamofobija, ugroženost određenog naroda, na nekoj bogomolji osvane grafit, neko se zapita gdje je Djed Mraz, pišemo analize, komentare, čitamo izjave, reakcije, gledamo dijaloške emisije i okrugle stolove.
....
Tako i ovih dana. Pitamo se kuda ide današnja omladina na čelu s Antom, a za to vrijeme Vlada Federacije odlučuje prodati Bosnalijek d.d. Sarajevo, Energopetrol d.d. Sarajevo, Energoinvest d.d. Sarajevo, Aluminij d.d. Mostar, Hidrogradnja d.d. Sarajevo, Remontni zavod d.d. Travnik, Šipad export-import, polemiziramo da li Nele ima pravo svratiti na piće u Sarajevo a Vlada Federacije brže-bolje na prodaju stavi i Željezaru Zenica, KTK d.d. Visoko, Agrokomerc d.d. Velika Kladuša, Konfekcija Borac d.d. Travnik, Fabriku duhana Mostar, PS Vitezit i Holding preduzeće Putevi BiH Sarajevo.
Ko će ih kupiti dok smo mi zabavljeni igricama?
…
Kada jednoga dana Anto, Nele i mi ostali izađemo iz proklete kuće kakav prizor ćemo zateći? Zamišljam da će to biti prazan televizijski studio u kojem se voditelj i dalje cereka iako se više ne sjeća šta mu je, jadniku, bilo toliko smiješno.
(zurnal.ba)
Bonus video:
