Vidim leđa žene kojoj se glava lagano spušta i diže u predjelu muževih bedara. Naravno da proste aluzije na čari oralnog seksa neće uspjeti da unize svetinju prigušene petrolejke; dimi ognjište i cvrči kotao u kome se krčka masanica. Baš sam se napalio.
Vjerovatno su se noge prale prije večere, poslije napornog dana koji je domaćin proveo u šumi, ili na konju. Žene su bile povijene od ranog jutra, ali to je bio tren kad su mogle da raspletu kosu, ako mi iz publike želimo tako da zamislimo odnos predaka.
Mladenci su daleko od poroda, još se upoznaju, njene ruke istražuju i utrljavaju mirisnu so u muževe risove i gležnje; prsti se penju do linije zarozanih nogava jer dalje je svetinja domaćina, crnogorskog samuraja koji gleda s visine ženin potiljak, tačku oslonca kuće koju će napuniti đecom.
Tako su makar govorili - da đed nikad nije uzeo babu za potiljak nježno kao voćku, podigao je u pravcu opasača od krute kože, da đed nikad nije rekao ovo je sve tvoje, kučko, ponosi se i pređi na stvar, ionako unuci neće saznati, očistićemo istoriju od svake vrste nježnosti, da ne govorim o seksualnim igrama koje će naši nasljednici morati da uče iz glupih američkih bestselera.
Nažalost - upravo se to desilo - nad lavorom naših baba zgusnuo se mrak nepisane istorije; žudnja pretka, kako god izgledala, jedva da je progovorila kod Njegoša, a ovo ostalo rečeno i pisano, hm... tu seksa kao da nije bilo nego su se uporno prale glibave noge nad lamicom. Izuzetan je glas Stjepana Zanovića od Budve, patetičan i tužan, ljeta gospodnjeg 1773. dok rida nad pobjedom čula: …moja sklonost prema ženama me vodi grobu….moj duh, ma koliko snažan, ne može da odoli prirodnom nagonu čim ugledam zamamljivi taj objekat i čim mu se približim…
O da, kresali su se davni naraštaji po livadama, đe je bilo livada, po lazovima, urvinama, škrapama i pećinama, hajdučkim lođama koje danas nikog ne spominju na ljubav. Lalićeva junakinja kad krikne - u crnu me zemlju, Lado! - nagovještava kako su se babe davale, skidale zepe i crevlje, zadizale raše, nevaljale prababe ove đečine koja hrli u Deltu da gleda film u kom se, čoče, vezuju i bičuju; kao da se nismo prangijali u istoriji koja je puna krvi, ali i sperme, samo što nikad nije bio vakat da se o tome priča, o čemu svjedoči i činjenica da mi narodnog izraza za spermu nemamo, ili imamo, a meni treba još koja lekcija iz narodne književnosti koju mi je u sezonama 97/98. predavao vicepremijer Kilibarda, vazda spreman da studentima predoči erotske momentume deseterca i na tome mu hvala - bio je ushićen MILF hanumom Džaferbegovicom koju dijete Grujica opiči između redova, kako pravi hajduci i pjesnici čine.
Veliki je potencijal seksualnih ponora plemenskog naroda kakav je crnogorski, vjerujem u originalni način vođenja ljubavi i da treba biti romantičan prema baštini duha i tijela - zato mi žao kad vidim da se populus loži na ono što im se servira kao seksualnost od posrnulog Holivuda. Imaju li pojma dječaci i djevojke da su im preci radili blindfold u vidu crne krpe preko lica - ako je vjerovati imaginaciji Živka Nikolića; da su đedovi spenkovali babe i dominirali svojski, samo što to nije bilo kulturološki kodifikovano kao izvor naslade; da su trandže u selima bile javna tajna nego smo ih prozvali virdžine, ili, ako je vjerovati autoru iz 1929. godine, dr Iliji M. Jeliću, da je bilo svingeraja u plemenima na sjeveru đe se žena, kobajagi, poklanjala putniku namjerniku uz zdjelu supe.
Niko se time više ne bavi, ostaće bez pomena drevna ljubav podneblja koja je morala imati naročit ukus, Arsen bi rekao okus prvih oskoruša, kako god, sve ćemo to izgleda da prospemo i djeca će nam gutati eksere, kresati se po toaletima diskoteka - u boljem slučaju - a vrlo vjerovatno da će sanjati sado-mazo budalaštine u kojima kara onaj sa debljim novčanikom.
Preci nam nisu ostavili sistematizovano znanje o orgazmu i u toj se oblasti oslanjamo na instinkt. Umijeće ljubavi kao i hrana trebalo bi da sadrži sokove podneblja, ove naše mediteranske regije koja je toliko lijepa i stvorena za ebačinu j po šumama i gorama da mi nekako žao što hipnotisana gomila obožava boga propagande. Nikad nije bilo većeg interesa za inostrani film. Oko 5.000 gledalaca za pet dana i Pedeset nijansi sive u Podgorici. Cijena karte - 4 eura. To znači 20.000 eura, bez naćosa, koka-kole i vikenda. Treba li ovoj omladini nekakvo seksualno obrazovanje? Jedu li se kokice uz BDSM? Zbunjen sam, priznajem, ali kad je literatura loša, bolji je dobar pornić.
Fifty Shades of Gray sam prije neku godinu gledao u svakoj drugoj ruci, nemoćan da shvatim šta je pomamilo ljude, naročito žene, šta je važno u toj knjizi; i dok sam ih gledao kako čitaju, klimaju nad kindlovima sa ono malo snage što im je poslodavac ostavio da se dovuku do kuće, shvatio sam da ti nesretni robovi podzemne željeznice čitaju šta im se naredi - tako bi čitali Mein Kampf da im neko pametno marketinški sugeriše. Zamišljao sam ljude sabveja kako gutaju Mein Kampf i kratio vrijeme u vozu koji valjda nije mjesto za Ulbeka, da ne idem dalje kroz istoriju književnosti, sve do Gilgameša, kroz istoriju u kojoj su fetiš i dominacija davno uzdignuti na nivo umjetničkog. Hoću reći stvarnog i proživljenog, osjećaja kad kičmom stupe trnci, kao nekad babinoj babi dok je na koljenima čekala strogu muževu komandu.
Bonus video:
