BLOG

Gite i hlapići

53 pregleda 3 komentar(a)
Kolinda Grabar Kitarović, Foto: Beta-AP
Kolinda Grabar Kitarović, Foto: Beta-AP
Ažurirano: 28.02.2015. 10:31h

Zašto na svim hrvatskim televizijama stalno gledamo branitelje i slušamo kako se krše njihova prava? Što oni hoće? Dio njih, manji ali glasan, ima svoj šator, svoje zastave, parole, pomagala, mirovine, potrebu da njihova prava uđu u Ustav, ljude koji im guraju kolica i predsjednicu Kolindu. Mi ostali imamo samo Hrvatsku za koju su se oni borili. U kakvoj Hrvatskoj žive naša djeca koja nemaju pravo na šator, urlanje, mahanje zastavicama? Kako žive najmlađi na koje je zaboravila Kolinda, žena koja je nekad davno kao ministrica dojila na radnom mjestu?

U hrvatskim osmogodišnjim školama gladuju. Najmanje 4% ih je pothranjeno. Ljudi dobre volje stalno, daleko od kamera, organiziraju posebne akcije da bi sirotanima omogućili jedan besplatni školski obrok. To je najčešće i jedini obrok koji oni u toku dana pojedu.

U Splitu je umrla pedijatrica doktorica Zorica Vukušić. Slobodna Dalmacija piše, u trenu je 1500 dječice ostalo bez liječničke skrbi. Očajni roditelji čekaju pred vratima ambulante a pomoći niotkuda.

Koliko ima gladne djece u Hrvatskoj nitko ne zna, naslućuje se da je broj zastrašujući. Nemamo registar gladne hrvatske djece. Registar dragovoljaca imamo. Zašto prava gladnih nisu izjednačena sa pravima sitih? Hrvatska siromašna djeca nemaju pravo na zubara, liječnika, mjesto u vrtiću, cijepivo. Difterija, hripavac, tetanus… Sa teve ekrana nam poručuju da će cijepivo “doći uskoro.” Kad je to “uskoro”, odakle će doći, koliko ćemo ga platiti, tko će ga platiti? Hrvatske, zemlje šatora, divljaka, ustaša koje imaju “demokratsko pravo” da se “postrojavaju” na Trgu bana Jelačića, mafijaša, lažova, manipulatora i gladne djece stidimo se svi mi koji se sjećamo dobrih, starih vremena kad nam je zdravlje djece bilo sveto.

Naša predsjednica, bivša ostrašćena dojilja, ima dvoje djece pa ipak joj nije palo na pamet da prvi dan nakon stupanja na dužnost pozove na Pantovčak majke koje ne mogu dojiti jer umiru od gladi. Bitniji su joj oni u šatoru koje hrani gladna Hrvatska. Neuspješno. Trakavice koje se u njima baškare nikad neće biti site.

Kako žive Kolindina djeca? Da li su cijepljena? Zašto su u Bruxellesu? Možda bi ipak bilo pristojno da ih tata vrati u zemlju koje je njihova majka predsjednica? Možda bi bilo pristojno da ih roditelji upišu u neku običnu zagrebačku osmogodišnju ili srednju školu. Ta djeca sigurno nisu glupa. Ispričala bi mami kako izgleda prava Hrvatska i objasnila joj u kakvoj zemlji živi.

Nažalost, ostala su u Bruxellesu. Tamo godišnja školarina u privatnoj srednjoj školi stoji 34.000 eura, pa puta dva, pa dodatni troškovi… A mi već mjesecima raspravljamo o dragovoljcima. Ako su oni likovi u onom šatoru dali ruke i noge da bi hrvatska djeca danas skapavala od crne gladi i crvene difterije zašto se o njihovim “zaslugama” toliko govori?

Hrvatska danas izgleda poput Bijafre iz mog djetinjstva. Kad sam ja bila dijete mi smo u našim školama u kojima nitko nije bio gladan skupljali lovu za gladnu afričku djecu. Danas živimo u Africi i na sva zvona oglašavamo kad o Božiću hrvatskoj gladnoj djeci hrvatski ratni i mirnodopski profiteri plate doručak. I mislimo da je to normalno.

Kolinda, Kolinda. A pred neki dan si govorila:”Svi ste vi moji.” Nismo svi tvoji, a nisi ni ti naša. “Bože, kako se ovde brzo smrkava”, davno je napisao Danilo Kiš. Srećom, umro je a pravu mračinu upoznao nije.

(rudan.info)

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")