STAV

Opstrukcija s ciljem

778 pregleda 6 komentar(a)
Klinički centar Crne Gore, KCCG, Foto: Vesko BELOJEVIĆ
Klinički centar Crne Gore, KCCG, Foto: Vesko BELOJEVIĆ
Ažurirano: 27.02.2015. 09:52h

U proteklom mjesecu januaru u Centru za kardiohirurgiju urađena je trihiljadita operacija, što je dokaz da Centar dobija respektabilnost. Dokaz su i dobri rezultati, povjerenje bolesnika i ove godine, prvi put u istoriji Crne Gore, organizacija međunarodnog kardiohirurškog kongresa Euro-Asian Bridge koji dokazuje da Crna Gora zauzima svoje mjesto na stručnoj karti kardiohirurškog svijeta. U našem centru se rade sve vrste operacija, čak i neke koje se ne rade u okruženju tako da je Crna Gora druga po izvođenju TAVI intervencija u regionu bivše Jugoslavije, iza Slovenije.

I pored dobrih rezultata, posljednje dvije godine postoje veliki problemi sa osipanjem kadra koji se ne nadoknađuje, što predstavlja i tendenciju menadžmenta. Nemamo više četiri kardiologa, nemamo više tri specijalizanta niti imamo kliničkog ljekara.

Naime, prije godinu i po imali smo četiri internista-kardiologa, sada ne radi nijedan. Dr Ana Popović otišla je u penziju, a na njeno mjesto nije nam bio dozvoljen dolazak novog kardiologa. Dr Dubravka Barović je otišla na usavršavanje uže specijalizacije u Beograd. Dr Maja Miročević je prebačena u Urgentni centar na rad, takođe bez zamjene, a dr Ljiljana Ćirković je otišla na dugoročno bolovanje. Pored ovoga, kardiocentar je suočen i sa nedostatkom specijalizanata iz kardiohirurgije, pošto je pored osnovne specijalizacije iz kardiohirurgije Medicinskog fakulteta u Podgorici direktor Kliničkog centra poslao dva specijalizanta u Beograd.

Ovog mjeseca, dr Milan Mijović imenovao je sebe za koordinatora za vođenje kardiocentra, a dio rada glavne sestre kardiocentra preuzima tim za edukaciju sestara na čelu sa VMS Rajkom Srdanović. Sve ove aktivnosti, odnosno mjere direktora su usmjerene zajedno sa kardiohirurzima koje sam ja učio - u Beogradu, dr Srđana Pavićevića, a potom u Podgorici dr Aleksandra Mugošu i dr Aleksandra Radovića koji do tada nijesu imali nijednu samostalnu operaciju jer im dotadašnji šef dr Srđan Pavićević nije dozvoljavao da operišu - da od mene naprave ljekara koji nije sposoban da vodi kardiocentar, da ne može da proizvede određeni broj operacija koji je potreban Crnoj Gori niti adekvatan kvalitet.

Tačno je da se u trenutnoj situaciji ne može pružiti adekvatan broj operacija i kvalitet, jer je sve ono što sam ja planirao uskraćeno. Sredinom prošle godine je kupljen novi monitoring za intenzivnu njegu kardiocentra bez konsultacije sa mnom kao šefom centra, niti sa šefom intenzivne njege, te smo montažu tog monitoringa morali zaustaviti u pola posla jer nije adekvatan potrošnom materijalu koji se trenutno koristi na kardiohirurgiji. Na taj način nam je protok bolesnika kroz intenzivnu negu smanjen za pedeset odsto.

U prethodnom periodu je bilo učestalih napada kroz medije na mene da nemam licencu kardiohirurga u Srbiji, koji su bili orkestrirani sa istih adresa. Srbiju sam napustio 2006. godine, kada nijesu ni postojale licence iz kardiohirurgije, a i zakon je da ako ne radiš u Srbiji ne možeš imati licencu. Odlaskom u Makedoniju na rad, dobijam ukazom Ministrastva za nauku i obrazovanje zvanje užeg specijaliste iz kardiovaskularne hirurgije. Isto što su i dvije godine nakon mene u Srbiji dobili npr. dr Boško Đukanović, prof. Vranješ, prof. Miljko Ristić, prof. Đukić i mnogi drugi.

Za vrijeme svoje karijere u Srbiji prvi sam oformio tim sa dr Milom Stajević za operaciju zalistaka kod djece koji je funkcionisao više od deset godina, prvi sam započeo minimalnu invazivnu hirurgiju zalistaka još 1999. i na Institutu za KVB Dedinje oformio tim za rekonstrukciju mitralnog zaliska zajedno sa dr Ljiljom Jovović. Bio sam direktor Klinike za kardiohirurgiju u Sremskoj Kamenici. Nakon toga, 2008. godine, dolazim u Crnu Goru gdje kardiohirurgija funkcioniše jedino pri dolasku ekipe iz Italije. Za vrlo kratko vrijeme oformio sam tim koji je počeo sa edukacijom hirurga koji nijesu imali nijednu urađenu samostalnu operaciju, dr Mugoše i dr Radovića, kao i dr Srđana Pavićevića, koji je bio moj đak na Institutu za KVB Dedinje u prethodnom periodu. A evo šta su ugledne kolege govorile o meni i mom odlasku iz Srbije. U dnevnom listu Politika od 1. aprila 2010. godine tadašnji ministar zdravlja Srbije govorio je o tome kako sam, kao poznati beogradski kardiohirurg, "pušten" da odem iz zemlje. Takođe je prof. Miljko Ristić u novinama od 25.02.2010. rekao da sam otjeran iz Srbije iako sam jedan od najperspektivnijih kardiohirurga. Prof. Boško Đukanović, direktor IKVB Dedinje, u TV emisiji Milomira Marića rekao je da u posljednje četiri godine pacijenti ne dolaze iz Crne Gore.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")