STAV

Zdravlje i politika

Vladi Crne Gore zdravstvo tretiraju isključivo kao „potrošnju“ i zato dovoljno ne ulažu u zdravstvene objekte, opremu i kadrove
86 pregleda 1 komentar(a)
porodilište, Kolašin, Foto: Dragana Šćepanović
porodilište, Kolašin, Foto: Dragana Šćepanović
Ažurirano: 24.02.2015. 09:19h

„Zdravlje je stanje fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili nesposobnosti“ (Svjetska zdravstvena organizacija, 1946.)

Crnogorsko zdravstvo je jako zapušten, siromašan i neorganizovan sistem, zbog čega ispaštaju pacijenti i većina zdravstvenih radnika, dok su samo malobrojni na „vrhu piramide“ zadovoljni svojim položajem.

Na čelu Ministarstva zdravlja je „rukovodilac“, u „Montefarmu“ konfuzno stanje, u Fondu zdravstva broje kutije kojih više nema, dok Agencija za ljekove i medicinska sredstva u dokolici godinama najavljuje „formiranje laboratorije i nacionalnog tijela za borbu protiv falsifikovanih ljekova i sive ekonomije u toj oblasti“. Fotelja uvijek malo, a utopističkih ideja i praznih obećanja na pretek.

Siromašni i poniženi pacijenti, stari i mladi, godinama u dugim kolonama čekaju ispred i na šalterima „Montefarmovih“ apoteka i odriču se skupih ljekova i dijagnostike kod privatnika, bez obzira na posljedice. Ljekova nema, pozitivna lista Fonda zdravstva sve je kraća a liste čekanja sve duže. Nedavno je ekonomija umjesto medicine odlučila da se „statini“ propisuju na recept isključivo pacijentima koji su preživjeli srčani ili moždani udar. Nije ih briga što će na hiljade crnogorskih građana u nedostatku prevencije doživjeti isto, a sve zbog neuslovnog stresnog života. Tablete „holesta“ ćemo lako prežaliti i preporučiti ih budućoj „laboratoriji“ na analizu.

Najavljena mogućnost realizacije recepata u privatnim apotekama nije velika utjeha, jer nam ionako propisuju najjeftinije i loše preparate.

Nije ni za očekivati da zdravstvo bude zdravo u bolesnom društvu, bez obzira što većina ljudi iz vlasti pamti vrijeme kada se „analgin“ dobijao na recept.

Vladajuće partije na državnom nivou sporile su se oko KAP-a, TE „Pljevlja“ i EPCG, spore se oko Kraljičine plaže i Svetog Stefana, oko raspodjele resora i još koječega, dok se oko zdravstva, prosvjete, penzionog i drugih sistema olako usaglašavaju, kao da to nijesu gorući problemi u društvu. Iako u EU smatraju „da pametna ulaganja u održive zdravstvene sisteme, ulaganja u zdravlje ljudi i ljudski kapital, te ulaganja kako bi se smanjile nejednakosti u zdravstvu, mogu doprinijeti ekonomskom rastu“, nadležni u

Vladi Crne Gore zdravstvo tretiraju isključivo kao „potrošnju“ i zato dovoljno ne ulažu u zdravstvene objekte, opremu i kadrove.

DPS kao „ideološki fleksibilna“ (prof. F. Biber, Grac) partija, trenutno, pored drugih ideologija, „baštini“ socijaldemokratiju, a narodne nevolje je uopšte ne tangiraju, jer je profitabilnije baviti se stranim investicijama, rasprodajom državnog bogatstva, hotelskim umjesto bolničkim kapacitetima, itd., dok SDP nije uložila dovoljno truda da građani Crne Gore osjete blagodeti socijaldemokratije: slobodu, jednakost, socijalnu pravdu i solidarnost, na šta je ime obavezuje.