Da bi se razumjela masovna migracija kosovskih Albanaca za Zapadnu Evropu mora se pred očima imati tragična socijalna situacija na Kosovu. Po podacima UN 17% stanovništva Kosova živi u ekstremnom siromaštvu (izdaci: manje od 0,94 eura dnevno), a 45% u apsolutnom siromaštvu (manje od 1,42 eura dnevno). Oko 16% djece ima problema sa ishranom, a time i sa rastom - radi nedostatka hrane. Zbog nedovoljne ishrane 16% školske djece i 23% trudnica pati od lake anemije. Smrtnost beba, djece i porodilja je i dalje znatno viša nego u regionu i Evropi. Svjetska banka procenjuje da 35% svih mladih osoba u dobu između 15 i 24 godine niti ide u školu ili na zanat, niti radi. Nezaposlenost je procijenjana na preko 40%, među mladima na preko 70%.
Kosovo sa jedne strane i dalje pati zbog istorijske nerazvijenosti još iz osmanskih vremena i prve polovine XX vijeka, a sa druge strane zbog posljedica ekonomske marginalizacije pod Miloševićevim režimom (1987 - 2000). Istovemeno: nadprosječni prirast stanovništva, koji nije pokriven odgovarajućim privrednim rastom, i dalje je prisutan. Prirodni priraštaj je po podacima EU Komisije 2012. iznosio 11,3 osoba na 1.000 stanovnika i time puno više nego bilo gdje u Evropi. Kosovo ima najmlađe stanovništvo na evropskom kontinentu, broj novorođenih je 30.000 godišnje. Toliko mnogo novih radnih mjesta prosto ne može da se otvori u zemlji veličine trećine Belgije.
Da bi se broj siromašnih do 2020. prepolovio, prema procjenama međunarodnih finansijskih instituta, bio bib potreban rast bruto nacionalnog proizvoda od preko 7% i direktnih stranih investicija od 1,5 milijardi eura godišnje. U ovom momentu Kosovo izkazuje privredni rast od 2,5% (2014.) a stranih investicija skoro i da nema. Kultura nekažnjivosti
Za kosovsku zaleđenost u siromastvu suodgovorna je i raširenost prostora bezpravnosti, kao posljedica sveprisutne korupciije i simbiotske povezanosti velikog dijela državne uprave i politike sa organizovanim kriminalom. Uprkos svim, od 1999. godine, započetim reformama pod vođstvom EU, OEBS i nebrojnih međunarodnih nevladinih organizacija, javna uprava na Kosovu najvećim dijelom je i dalje slaba. Službenici su pod permanentnim političkim pritiskom i često su uklljučeni u korupciju i nepotizam. Faza euforičnosti, nastala proglašenjem nezavisnosti 2008, zamijenjena je rastućim nezadovoljstvom stanovništva političkim institucijama, uključujući parlament i vladu, kao i pravni sistem i upravu. Kao najkorumpiranije, građani percepiraju policiju, carinu i sudove. Početkom 2013.
Evropski savjet je pozvao Kosovo kao i misije EU i UN u zemlji, EULEX i UNMIK, da napokon okončaju „kulturu nekažnjivosti, često pospješivanu od strane članova vlade“. Evropski sud je sredinom 2012. EULEX kritikovao kao „nedovoljno efikasan“ i konstatovao da mjere EU za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije na Kosovu nisu dale pretjerano puno rezultata.
Reformisati obrazovanje i regulisati radnu migraciju
Pakt o zapošljavanju sa zemljama EU bi mogao da stvori odlučujući okvir, koji bi Kosovu otvorio realnu perspektivu razvoja. Regulisana migracija radne snage iz jugoistočne Evrope bi za EU, pogođenu padom broja radno-sposobnog stanovništva, bila od obostranog interesa. Jedan takav pakt bi morao da podrazumijeva i reformu obrazovnog sistema, sufinasiranu i nadgledanu od strane EU, kao i instrumente za regulisanu radnu migraciju. Mora se učiniti napor da mladi ljudi ubuduće dobiju znanje i sposobnosti, koji bi im otvorili šanse na trzžštu rada, kako kući tako i u inostranstvu. Samo tako se može spriječiti da svršeni školarci završe na biroima za nezaposlene ili u slabo plaćenom sektoru zemalja prijema.
Pošto nije za očekivati da će privredni razvoj u dogledno vrijeme dobiti na akceleraciji, iseljavanje je, posebno mladih, jedina realna šansa za izgradnju sopstvene egzistencije. Istovremeno: to je i jedina realna šansa za mlade ljude da pobjegnu od stege tradicionanih porodičnih struktura, kao i sile magnetnog polja organizovanog kriminala. Već sada kosovski radnici u inostranstvu šalju godišnje kući 600 miliona eura, što je bitan finansijski motor privrede Kosova. Povećanje broja radnih migranata bi kroz rast ovih finansijskih transakcija mogao dodatno da pogura kosovsku privredu.
Rast životnog standarda na Kosovu bi do određene mjere doprinio i imunizaciji protiv pohare nacionalizma, što bi omogućilo razvoj umjerenih političkih snaga, koje bi bile u stanju da pospješe približavanje Kosova EU: jačanjem pravne države, demokratske političke kulture i stabiliacijom privrede. Što perspektiva učlanjenja u EU bude relističnija, tim će se bitnije smanjiti inspiracija za potpirivanje etničkih konflikata. Zato se reforme, koje zahtijeva EU, moraju konsekventnije sprovoditi. Pakt o zapošljavanju bi bio prvi korak na tom dugom putu.Prevod: M. VULETIĆ
Bonus video:
